Pitanje adekvatnog zbrinjavanja učenika koji ne pohađaju izbornu nastavu iz vjeronauka ponovno je aktualizirano početkom ove školske godine jer se u uvjetima pandemije COVID-19 status ovih učenika, koji su do sad za vrijeme školskog vjeronauka boravili po školskim hodnicima ili, u najboljem slučaju, školskim knjižnicama, dodatno pogoršao. Naime, veliki broj njih je zbog zabrane / ograničavanja zadržavanja na školskim hodnicima i u zajedničkim prostorijama prisiljen ostati u učionici za vrijeme trajanja nastave iz vjeronauka i zajedno s ostatkom razreda slušati predmet kojeg nisu izabrali kao izborni.

Grupa roditelja pokrenula je inicijativu „Djeca u hodniku“ i prikupila gotovo pet tisuća potpisa kojima od Ministarstva znanosti i obrazovanja traže da se njihova djeca za vrijeme trajanja nastave iz vjeronauka adekvatno zbrinu umjesto da ih se prisiljava prisustvovati na satu izbornog predmeta kojeg nisu izabrali, a zahtjevi idu u smjeru da se izborni predmet vjeronauka održava ili online, ili na početku, odnosno na završetku školskog dana.

Organizatorica peticije iz inicijative ‘Djeca u hodniku’, Suzana Jašić, kaže kako ne vjeruje u rješenja za koja se treba čekati kraj mandata, ali su spremni na dijalog. 
 – Inzistirat ćemo na dijalogu s ministarstvom jer ono što najmanje želimo je da se djecu opterećuje sa religioznim sadržajem pod izlikom nekakvog ponuđenog izbora, a zapravo bi se uvela  religija za djecu koja to ne žele. Ne vjerujemo da neće biti takvih pokušaja, ali dajemo šansu da se uđe u dijalog , no samo sa dionicima koji se tiču djeteta. Dakle, roditelj, škola i ministarstvo. Nikoga drugoga se to ne tiče – rekla je Jašić.

U međuvremenu, pod pritiskom javnosti, ali i medija te pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević u medijima su počele kolat informacije o uvođenju u školski kurikulum novog predmeta koji bi trebao biti alternativa vjeronauku kako bi se djeca koja ne pohađaju vjeronauk na taj način zbrinula. Ideja nije nova i još 2011. godine, za vrijeme prvog mandata ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa, dovršen je Nacionalni okvirni kurikulum (NOK), a unutar njega predloženo “uvođenje alternativnog izbornog predmeta koji omogućuje stjecanje temeljnih etičko-moralnih kompetencija i osnovnoga znanja o religiji za one učenike osnovnih škola koji ne upisuju konfesionalni vjeronauk“, no, kao što znamo, ništa od toga nije ostvareno.

Kao udruga koja se zalaže za sekularnost i koja promiče humanizam želimo naglasiti kako smo prema ovoj ideji vrlo skeptični i nepovjerljivi iz više razloga.

Prvi je taj što smo stava kako vjeronauku u školama ne treba alternativa jer mu se na taj način daje legitimitet već smatramo kako vjeronauku kao takvom u javnim ustanovama uopće nije mjesto i treba ga vratiti u privatnu sferu i u crkve.

Drugi je razlog taj što se čak i Katolička crkva zalaže za uvođenje alternativnog predmeta tvrdeći pritom kako će Hrvatska biskupska konferencija sada kao dio sustava odgoja i obrazovanja (po katoličkom Vjeronauku u školama) vrlo rado surađivati na tom području i dati svoj doprinos. Inače, ime novog predmeta još nije poznato. Za vrijeme prethodnog mandata sadašnjeg ministra Fuchsa Crkva se zalagala da se takav predmet nazove „religijska kultura“ . Bojimo se kako će taj novi i alternativni predmet (kako god se zvao) biti u velikoj mjeri protkan sadržajem katoličkog nauka, kao što su, uostalom, gotovo svi sadržaji društvenih predmeta u školskom kurikulumu, odnosno kako će zasigurno biti prilagođen stavovima i mjerilima Katoličke crkve.

Treće, nije nam jasno tko bi bili predavači takvog predmeta, koje bi kvalifikacije trebali imati, u kojoj bi mjeri na njih kao na predavače utjecao njihov osobni svjetonazor, a najviše se pribojavamo činjenice da se uvođenjem novog predmeta pokušava zbrinut i prisutan višak vjeroučitelja pa sumnjamo i u odabir, kompetencije i objektivnost potencijalnih budućih predavača.

I na kraju, smatramo kako se radi o pukom zadovoljavanju forme bez pomno osmišljenog sadržaja kojime se roditeljima i djeci koja ne pohađaju vjeronauk nastoje „zamazat oči“ na način da im se pruži privid izbora, odnosno alternative, a koji se uvodi samo zato da bi ih se ušutkalo i kako bi se smanjio pritisak na Crkvu i Vladu RH pri inzistiranju roditelja, humanističkih i ateističkih udruga civilnog društva da se vjeronauk izbaci iz škola i vrati tamo gdje mu je jedino mjesto – u crkve, odnosno u privatnu sferu.


0 Comments

Leave a Reply