logoORIGINALcrol

U sklopu Tjedna humanizma u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci u petak 12. prosinca bit će održana promocija knjige Nade Topić Peratović “Humanizam za djecu” u izdanju Centra za građansku hrabrost. To je jedinstvena knjiga u Hrvatskoj u kojoj se govori o humanizmu, feminizmu i općenito ljudskim pravima i vrijednostima, a njezino je tiskanje u potpunosti financirano preko platforme Kickstarter, o čemu smo i mi pisali.

Knjiga je dosad prevedena na engleski i njemački jezik , a pripremaju se prijevodi na talijanski, arapski, bengalski i ruski jezik. Svoj primjerak knjige “Humanizam za djecu” možete naručiti online na stranici www.humanizam.com.

Zanimljivo je kako je knjiga ‚”Humanizam za djecu” prvo predstavljena u inozemstvu (Velika Britanija, Švicarska), nakon čega je krenula i domaća promocija. Uoči ove riječke promocije, razgovarali smo s autoricom Nadom Topić Peratović o humanizmu u Hrvatskoj, publici kojoj se njezina knjiga obraća te o njezinoj uključenosti u borbu za prava LGBT osoba u Hrvatskoj.

Koji Vam je bio osnovni motiv za pisanje knjige “Humanizam za djecu”?

– Ohrabriti i osnažiti sve one, uključujući i sebe, koji traže načina kako prenijeti djeci humanističke vrijednosti. Željela sam ponuditi svojoj kćeri i djeci ostalih roditelja koji su zabrinuti za njihovu budućnost, putokaze kako živjeti život dostojan življenja – biti razumna, moralna, pravedna i solidarna osoba, ističući primjere ljudi koji su mijenjali povijest svladavajući možda i teže prepreke nego što se nama čine ove naše današnje.

Kome je sve namijenjena ova knjiga?

– Prije svih, namijenjena je gore spomenutoj djeci i roditeljima, ali i svima drugima koji osjećaju potrebu za moralnim osloncem u humanizmu. Knjiga se ne bavi postojanjem ili nepostojanjem raznih božanstava, religijskim ili političkim organizacijama. Većina mojih prijateljica i prijatelja su vjernice/i i Hrvatice/i. Iskustva koja sam dobila razgovarajući s njima su me uvjerila kako oni imaju potrebu za osnaživanjem svojih humanističkih uvjerenja, a taj im oslonac može pružiti upravo humanizam, koji od njih ne zahtijeva negiranje njihove unutarnje potrebe za religioznom duhovnošću. Htjela sam pokazati da biti humanistkinja/ist ne znači ne biti vjernik ili Hrvat, odnosno pripadnica/ik bilo koje nacije.

Kakve su prve reakcije na knjigu – kakve su u Hrvatskoj, a kakve u inozemstvu?

– U svakodnevnim reakcijama, začudo, zasad sasvim pozitivnim, otkrivam neke dimenzije knjige kojih možda nisam ni bila svjesna dok sam je pisala. I to je ono što posebno veseli. Ljudi u Hrvatskoj misle da je nama ovakva knjiga potrebnija nego “onima iz inozemstva”. Tako da jedini prigovor koji zasad dobivam iz Hrvatske jest zašto smo prije promovirali englesko (u Oxfordu) i njemačko (u Zürichu) izdanje od hrvatskoga. Nama se ponekad čini da smo stražnje dvorište Svijeta. No, kad smo već počeli s prikupljanjem novca preko Kickstartera, uočili smo kako velika većina donatora dolazi s tzv. Zapada, da ne žele poduprijeti ovaj projekt samo kako bi pomogli humanistima iz zemlje za koju su eventualno čuli da je u njoj bio rat ili da se kod nas nalazi Dubrovnik, nego da ih i osobno zanima što u knjizi piše.

Na predstavljanju u Oxfordu prilazili su mi i prosvjetni djelatnici iz SAD-a, zanimajući se kako uz pomoć ove knjige svojim učenicima približiti humanističke vrijednosti. Zalaganjem BHA (Britanske humanističke udruge) iz britanskih je škola tek od ove jeseni izbačeno podučavanje o kreacionizmu. Knjiga se prevodi i na talijanski. Naravno, knjiga je izazvala posebno zanimanje kod onih humanista iz zemalja s oskudnijom humanističkom tradicijom nego što je ova naša tzv. zapadna, tako da se knjiga prevodi još i na arapski, bengalski i ruski jezik. S promocijom po Hrvatskoj krenuli smo iz Istre, preko Rijeke, ali uskoro smo i u Karlovcu i Zagrebu, a vjerojatno i Splitu i Osijeku, bit ćemo gdje god nas pozovu.

Još nas ne “razapinju” po portalima preko kojih se inače sije mržnja, što ne znači da neće, ali niti da to priželjkujemo.

Kako je knjiga koncipirana na pozitivnom pristupu, isto tako je želimo i promovirati. Dakle, ne žudimo za publicitetom pod svaku cijenu, što dakako uključuje onaj negativni. Važno mi je da iz dosadašnjih reakcija mogu izvesti zaključak da sam pogodila osnovni cilj – dala sam putokaze. To je u skladu s kritičkim mišljenjem koje zagovara humanizam.

Na koji ste način u knjizi progovorili o homoseksualnosti, LGBT zajednici, istospolnim obiteljima ?

– Bilo mi je jako bitno da kroz poglavlja “Ponosni ljudi” i “Građanski aktivizam” djecu i roditelje upoznam s iskustvima, potrebama i željama LGBTIQ osoba. Godine 2012. sam se i sama pridružila Organizacijskom odboru Povorke ponosa u Zagrebu, jer sam željela osobno upoznati ljude , čija sam prava vidjela ugrožena i za čija prava sam bila spremna izaći na ulicu, pa i pridružiti se drugoj splitskoj Povorci ponosa. Željela sam da mi oni osobno pričaju o svojim iskustvima i željama, a ne da ih pretpostavljam. Željela sam da njihove priče postanu moje, jer to je maksima moje feminističke solidarnosti. Pišući o tome što čini mržnja prema LGBT osobama i što za LGBTIQ osobe znače Povorke ponosa, htjela sam osvijestiti i djecu i roditelje o potrebi za solidarnošću s LGBTIQ osobama. Svjedoci smo koliko su u današnje vrijeme postali glasni glasovi onih koji namećući svoj svjetonazor žele zanijekati pravo na različitost i drugačijost svih onih koji se ne uklapaju u nametnuti obrazac o rasi, nacionalnosti, vjeri i heteroseksualnosti.

Željeli mi to ili ne, te riječi čuju i naša djeca. Željela sam da se čuje i glas nas koji se protivimo ukalupljivanju, a prije svega mržnji i nijekanju ljudskog prava na tjelesnu i seksualnu osobnost. Dosta je bilo izrugivanja, pljuvanja i cipelarenja! Mi, građani i građanke, više nećemo mirno slušati dok se naše sugrađane/sugrađanke vrijeđa i omalovažava. Dolazak 15000 ljudi na Povorku ponosa 2013. je poslao tu jaku poruku solidarnosti. No ona ne staje i ne smije stati samo na tom jednom glasnom protestu.

Što mislite. u kakvom je stanju humanizam u Hrvatskoj, što po tom pitanju može učiniti svatko od nas?

– Zbog brojnih manjkavosti u tranzicijskom procesu, naše društvo je zanemarilo humanističke vrijednosti nauštrb uskogrudnog nacionalizma i klerikalnog dogmatizma. Dozvoljavaju se i potiču negativna povijesna naslijeđa, rasizam, etnocentrizam, homofobija, isključuju se Drugi i Drugačiji.

Društvo se neće promijeniti, ako sami, koliko je u našoj mogućnosti, ne doprinesemo toj promjeni.

To možda zvuči patetično u današnje vrijeme ekonomske krize, kad ljudi više preživljavaju iz mjeseca u mjesec, nego što uistinu žive ispunjen i sretan život. Moj apel možda zvuči i neumjesno, ali drugog načina ne vidim. Ne možemo se prepustiti životu, koliko god nas tlačio. Ova knjiga nudi prvi korak u smjeru promjena, nudi mogućnost da roditelj nađe vrijeme samo za sebe i dijete, da zajednički istraže knjigu, čitajući i propitujući njezina poglavlja.

Ova knjiga nudi odgovore na današnje životne izazove, otvarajući i nova pitanja, nudeći i na njih odgovore, potičući roditelje da sami djeci ponude svoja razmišljanja i u razgovoru doznaju dječje stavove. Kritički promišljajući i razvijajući svijest za solidarnošću s drugima i brigom za okoliš ova knjiga nudi svoj doprinos za uspješan i sretan život djece u 21. stoljeću.

izvor
 
 


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *