Moje tijelo, moja svetinja

NE VRAĆAMO SE UNAZAD: „Moje tijelo je svetinja i nitko ne može imati moć nad njim“

„Neka cijeli ovaj svijet, još sja u suncu“, orilo se s razglasa autobusa u koloni koja je od zagrebačkog Trga kralja Tomislava krenula u “Hod za život”, kad je pred nju stala Dunja Ercegović, kantautorica poznatija pod svojim umjetničkim imenom Lovely Quinces, sa svojom gitarom. „Neka naša zemlja sva, postane sretna…“, nastavila je pjesma dok su na glazbenicu koja ih je zaustavila navalili redari u majicama „Hod za život“ odgurujući ju s ceste. Umiješala se još jedna djevojka pokušavajući se probiti kroz živi zid osiguranja.

„Zaustavi ih jebemu mater“, moglo se čuti iz zbijenih redova. „Neka cijeli ovaj svijet zove se bajka zelena i mirisna…“

Djevojka se probila koristeći gužvu koja je nastala kad joj je u pomoć pritekao jedan od mladića u želji da ju obrani od naguravanja redara. Za njom su se progurali novinari.

„Nije bitno moje ime, ja sam građanka Republike Hrvatske i smatram da je moje tijelo svetinja i nitko ne može imati moć nad mojim tijelom i mojim odabirom. I zato sam tu. I nitko me ne može maknuti s ove ceste“, borbeno je zaključila dok se naguravanje nastavilo, a redari počeli i prijetiti kako su do sad tolerirali, ali više ne misle. Tad se uključila policija koja je već sklonila prvu djevojku i naložila redarima da se razmaknu, a potom i drugu djevojku odvela u Prvu policijsku postaju. Jedna je zadržana jer je odbila dati osobne podatke, a drugu su sklonili od agresivnih redara, objasnio je kasnije Alan Sorić iz Centra za građansku hrabrost i udruge Protagora koji je, kao odvjetnik, otišao u postaju zastupati privedene djevojke.

Prvi susret prosvjednika, njih nekoliko stotina koliko ih se okupilo na Strossmayerovom trgu da obrani pravo na izbor, i kolone u kojoj je prema riječima osobe za odnose s javnošću inicijative „Hod za život“, bilo 15.000 ljudi, prošao je srećom bez drugih većih incidenata. Policija je napravila kordon između kolone i prosvjednika koji su je dočekali bubnjevima i transparentima. Nazvali smo kasnije Alfija Kabilja, autora pjesme inače poznatog po tome da je zabranio njezino korištenje u predsjedničkoj kampanji Kolinde Grabar Kitarović. Žao mu je, kaže, što je jedna tako vedra i pozitivna pjesma bila zvučna kulisa za situaciju koju smo mu opisali, ali on njezino izvođenje ne može zabraniti, osim kad se radi o korištenju originalnog notnog zapisa mjuzikla „Jalta, Jalta“.

Program na Strossmayerovom trgu otvorila je prije toga s malene, improvizirane pozornice Urša Raukar: „Ovih dana neki od tih neokonzervativnih aktera, a zapravo predvodnika povratka u srednji vijek, izravno govore kako žele zakone utemeljene na kršćanstvu i potpunu zabranu abortusa. Mi kažemo da želimo zakone koji su temeljeni na poštivanju prava svakog čovjeka i slobodu odlučivanja o vlastitom tijelu, mi kažemo da nismo sluge niti države niti crkve i poručujemo da nismo inkubatorice nacije. Ne vraćamo se natrag na ilegalni pobačaj“.

Za to vrijeme nekoliko stotina metara dalje okupljali su se sudionici prvog „Hoda za život“, kupovali prigodne majice, balone, friško objavljenu knjigu „Fatima: poruka tragedije ili nade“ za simboličan iznos uz krunicu.

„Pravo na pobačaj je ljudsko pravo, i kao takvo je zacrtano ne samo u hrvatskim zakonima koje ovdje branimo, nego i u međunarodnim pravnim dokumentima koje je Hrvatska potpisala. Činjenica da je Grad Zagreb pokrovitelj jednog skupa koji atakira na ljudska prava, činjenica da premijerova supruga maršira protiv važećeg zakona Republike Hrvatske je skandalozna. To nije napad samo na žene i samo na manjine, nego na karakter Hrvatske kao demokratske zemlje“, govorila je Bojana Genov ispred Ženske mreže Hrvatske dok se kolona katoličkih aktivista spremala krenuti na svoj pohod za prava nerođene djece. I krenuli su. Baš kad je Nataša Vajagićiz Centra za građanske inicijative završavala svoj govor na Strossmayerovom se trgu moglo čuti približavanje zvuka trublji i razglasa.

Nakon incidenta praćenog popularnim songom iz mjuzikla „Jalta, Jalta“, kad je policija raščistila cestu pred kolonom, ona je krenula dalje. Iza kordona policije prosvjednici sa Strossmayerovog trga raširili su transparente, a djevojke iz Drum&Bijesa bubnjale, i bubnjale, i bubnjale – no procesiji iz koje su mahali i rukom pokazivali srca kao da nije bilo kraja.

„Sad na kraju mi ispadamo hejteri“, komentirala je jedna od prosvjednica inicijative „Obranimo pravo na izbor“. S lica onih koji su „hodali za život“ blistao je ponos zbog gomile istomišljenika s kojima su se okupili oko istog cilja – zabrane pobačaja.

„Oni nastoje pokazati da su većina, nastoje ušutkati manjinu, ali ljudska prava nisu pitanje velikih brojki. Oni ljudska prava proglašavaju ideologijom opasnom za domovinu i nije slučajno to što je pučka pravobraniteljica jučer pala. Sljedeća je na redu pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Ova vlast ruši sve institucije i pri tom krši sve procedure, a znamo kuda to vodi – nepoštivanje procedure i pravne države jedan je od znakova fašizma, i to se događa u Hrvatskoj“, rekla je Bojana Genov koja smatra kako ljudi u Hrvatskoj tu opasnost prepoznaju, ali im se pasivnost ne može zamjeriti.

„Ljudi su egzistencijalno ucijenjeni, ne žele etiketu neprijatelja svega hrvatskog koja se tako olako dobiva jer sustavno nas ušutkuju i atakiraju na svaku različitost. I ne možeš osuđivati ljude. Fućkaš državu u kojoj moraš biti heroj“, zaključila je aktivistica Ženske mreže Hrvatske dok su se prosvjednici u obrani prava na izbor počeli ponovo okupljati oko pozornice na kojoj je preko reda govorio Alan Sorić iz Protagore i Centra za građansku hrabrost, kako bi što prije stigao u policiju pomoći privedenim djevojkama.

„Da se doista radi o moralu, o brizi za dobrobit zajednice, za svetost života, onda bi se oni koji žele zabraniti pravo na pobačaj pobrinuli da naša djeca steknu odgovarajuća znanja o spolnosti, i nauče se odgovornom seksualnom ponašanju. A oni se svim silama tome protive. Oni žele da živimo u mraku, u strahu, prepušteni samovolji moralnih apsolutista koji će prema svojim dogmama odlučivati tko je od nas pošten, a tko nije. Stop klerikalnim inicijativama“, zagrmio je Sorić za kraj, a na govornici ga naslijedila Martina Horvat ispred Platforme 112.

„Vjerski fundamentalizam se i u povijesti pokazao vrlo opasnim, a takvim se pokazuje i danas. Na to je upozorio i Papa, vrhovni poglavar Katoličke crkve. Ne mogu se propisi izrađivati samo prema svjetonazoru ili vjerskoj opredijeljenosti pojedinih osoba, čak i ako one čine većinu“, upozorila je Martina Horvat, a Sanja Juras iz lezbijske grupe Kontra, koja se potom popela na pozornicu, istaknula je kako su sve obitelji različite i sve imaju pravo na jednaku zaštitu države.

Među brojnim transparentima isticao se jedan na poljskom jeziku. Držala ga je Katarina, Poljakinja koja je u Zagreb došla kao turist, ali morala je, kaže, biti ovdje.

„Ne bih ovog trenutka mogla biti nigdje drugdje jer i u Poljskoj sam aktivistica prava na pobačaj“, rekla je i objasnila kako inicijativa “Za život” u Poljskoj pokušava progurati zakon koji bi potpuno zabranio pobačaj. Odgovorila je i na pitanje kakve bi sankcije bile za kršenje takvog zakona.

„Zatvor. Takav zakon postoji na Malti gdje žena zbog pobačaja može završiti u zatvoru i sada bi ga željeli uvesti i u Poljsku iako mi od 1993. godine imamo vrlo restriktivan zakon o prekidu trudnoće i moguć je samo uz mišljenje komisije u izvanrednim situacijama kada je ugrožen život žene ili postoje takva oštećenja ploda. Prema prijedlogu novog zakona Poljakinjama bi prijetila kazna zatvora čak i u slučajevima spontanog pobačaja gdje bi posebna komisija trebala utvrditi kolika je njezina odgovornost za pobačaj i je li ga izazvala s namjerom. To je strašan projekt, ali postoji i suprotna inicijativa koja se zalaže za legalizaciju pobačaja, za zakon kakav imate vi u Hrvatskoj“, kaže Katarina koja je inače pravnica i nastoji pomoći ženama koje moraju prekinuti trudnoću u Poljskoj. Procedura je, kaže, strašna jer žena mora priložiti gomilu dokumenata kako bi dokazala da je pobačaj medicinski nužan, a i liječnici mogu kazneno odgovarati ako se utvrdi da su napravili pobačaj za koji nisu postojali opravdani razlozi. Što je opravdani razlog za pobačaj u Poljskoj možda najbolje ilustrira slučaj koji je završio na Europskom sudu za ljudska prava jer je ženi osporeno pravo na prekid trudnoće usprkos riziku da nakon poroda izgubi vid.

O tome se u šetnji za život, obitelj i Hrvatsku nije govorilo. Zapravo, moguće sankcije zbog kršenja zakona o zabrani pobačaja uopće se nisu spominjale. To valjda dolazi nakon senzibilizacije i mobilizacije političara kao druge faze koja je, čini se, već dobrano odmakla. Grad Zagrebpotrudio se brzinski ukloniti grafite „Pravo na izbor“ s asfalta trase kojom je prolazila inicijativa „Hod za život“, bezrezervno ih je podržala i premijerova supruga, a svoje aktiviste imaju i u Saboru.

„Rastuži me kad vidim koliko ima zavedenih ljudi, i koliko je zdrav razum u manjini“, poručila je s pozornice Zdenka Kovačiček koja vjeruje kako su politika i podijeljeno društvo razlog zbog kojeg većina glazbenika zazire od istupanja na ovakvim skupovima gdje je, inače, viđen i Mile Kekin koji nije nastupao, ali je istupao za pravo na izbor dijeleći izjave medijima.

„Svatko se boji ako istupi tamo gdje ne treba, oko nekog pitanja gdje postoje zagriženi protivnici, boje se da će izgubiti posao, da ih više neće angažirati jer je u današnje vrijeme najopasnije biti otvoreno opredijeljen. Ali ja ne mogu protiv svojeg zdravog razuma“, kaže Zdenka Kovačiček, a kakve neugodnosti čekaju javne osobe koje se suprotstave klerikalizaciji društva najbolje svjedoče slučajevi Renea Bitorajca, Nine Violić, pa i Mile Kekina koji su nakon svojeg javnog izjašnjavanja bili zasuti prijetnjama.

Dok se ekipa sa Strossmayerovog lagano osipala, a dio ostao stražariti pred Prvom policijskom postajom čekajući puštanje privedenih djevojaka, na Trgu Bana Jelačića rasulo se i onih „15.000 zagovornika” nerođene djece. Čak niti Jasmin Stavros nije im pomogao da živnu jer većina se odlučila skloniti sa sunca. Možda bi ih se pred pozornicom zadržalo i više da je „Hod za život“ počeo u 10 sati kako je i najavljeno, a zašto je krenuo sat vremena kasnije pitali smo u službi za odnose s javnošću inicijative. Tamo smo doznali da je okupljanje imalo početi u 10 sati. No, autobusi su se iskrcavali na početku Palmotićeve, deset besplatnih parkirnih mjesta bilo je u Vončininoj, a dio putnika iz autobusa se iskrcao i na Velesajmu – tako su barem imali naputke na službenoj stranici inicijative. Tko je uistinu platio autobuse, vjerojatno nikada nećemo saznati.

„To su mladi iz župa, oni su došli na izlet potpuno nesvjesni da sudjeluju u rušenju karaktera Hrvatske kao normalne i pristojne zemlje“, zaključila je Bojana Genov i najavila kako inicijativa „Obranimo pravo na život“ namjerava nastaviti pružati organizirani otpor programu kriminalizacije pobačaja. Možda nikada neće biti tako masovna i organizirana poput inicijativa koje svoje političke ambicije kamufliraju angažmanom za život, ali inicijativa „Obrani pravo na izbor“ jednako je odlučna.

(Lupiga)



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *