Rana Ahmad (u crnom)

Sirijke i Iranke protestiraju u Njemačkoj ispred izložbe koja prikazuje i promovira potpuno pokrivanje žena (čak se posjetiteljicama nudi, da se same pokrivaju, da to “isprobaju”).

Žene, koje su nekad živjele u islamskim zemljama (iz kojih su uglavnom pobjegle) i koje sebe danas nazivaju Ex-Muslims – najbolje znaju što u religiji u kojoj su odgojene i najobičnija marama znači – pokoravanje žena.

Hijab je simbol spolnog apartheida.

Iako više ne žive u zemljama podrijetla, ne znači da njihov aktivizam nije bezopasan. Svakodnevno im fundamentalni vjernici prijete silovanjem ili smrću. Neke od aktivistkinja (i aktivista) su i pod policijskom zaštitom.

Mi, aktivistkinje iz Centra za građansku hrabrost, podržavamo njihovu borbu za oslobođenje od religijskih okova. Ne, ne napadamo žene koje se pokrivaju, svatko ima pravo nositi što želi i vjerovati u što želi. Kritiziramo mizoginu ideju koja nalaže ženi nošenje pokrivala da ne bi zavodila muškarce. Ismijavamo pokušaje da se mizogino pokrivanje žena prikazuje kao čin emancipacije. Ne podržavamo kulturni relativizam. Ne postoji ta religija, ta tradicija ili kultura koja može opravdati pokrivanje žena. U sjećanje na sve žene koje su ubijene ili kažnjene, jer nisu htjele na sebe staviti maramu.

Ne preuzimamo borbu naših sestara, dapače, one nas uče svojoj borbi, mi stojimo uz njih! Pogledajte stranicu Masih Alinejad: my stealthy freedom.

 


0 Comments

Leave a Reply