‘Ostavite djecu koja ne izabiru vjeronauk više na miru!’

Dipl. inž. matematike Kaja Šegvić dugogodišnja je profesorica matematike, s pet objavljenih knjiga. Za 100posto piše o svom iskustvu i stanju u našem školstvu.

Radila sam u jednoj osnovnoj školi. Ma što jednoj, radila sam na toliko zamjena u školama da ih ne brojim! Predavala sam matematiku i informatiku. Informatiku, znate: to vam je onaj predmet, nešto kao vjeronauk u Hrvata, izborni predmet, je li…

Jedino što ja, za razliku od mojih školskih kolega vjeroučitelja, recimo nisam nikada osjetila taj neodoljivi poriv da lijepim po zbornicama svoje letke o nizovima brojeva i definicijama varijabli iz programskog jezika C, kao što su to radili oni s definicijama svojih kateheza, otajstava i čega sve ne, baš kao da je škola njihova.

Pa zar smo zaista odlučili, svi zajedno kao društvo, da je prikladno da nam djeca u osnovnoj školi prije odmora uče o Pitagorinom poučku, a nakon odmora uče o Božjoj objavi? Halo..? Ima li koga? Netko se još boji izreći svoje mišljenje o nečemu s čime se ne slaže, ovdje u Hrvatskoj? Ha! Znam odakle vam je to došlo…

Bila sam svjedokinjom kako su se djeca iz razreda jedne osnovne škole, tijekom mog izbornog sata iz informatike, dok su radila za računalima, obrušila na dvije curice iz razreda koje jedine nisu išle na vjeronauk. Napali su ih da su rođene grešne i da ako se ne pokaju, da će i oni i njihovi roditelji završiti u paklu – jer da su to oni naučili u školi! I, avaj, jesu! I malci ne odustaju, iako curice uopće ne žele sudjelovati u raspravi. Uzimam ih u zaštitu, štitim ih od te razularene rulje bogobojazne dječice koja ne dopuštaju njihovu različitost! Zaustavljam te ružne, ničim izazvane, verbalne napade na njih…

Ali ja sam tu samo tada, samo taj sat, a što će biti poslije? Što će biti na odmoru, što poslije nastave, kada su i preko satova toliko jaki na osuđivanju i tako bahati – uvjereni u svoju istinu i da ona treba biti baš svačija istina, bez iznimki! A te dvije pristojne curice bile su iznimke u tome razredu.

Pokušavam zamisliti suprotnu situaciju, da većina razreda krvoločno napada onih nekoliko koji nisu izabrali informatiku kao svoj izborni predmet… Ali nekako ne mogu. Mogu zamisliti svašta, ali teško razjarene male informatičare kako prijete paklom onih nekoliko učenika koji ne znaju deklarirati varijablu ili napraviti web stranicu, to baš nikako!

I ovim putem poručujem svih drznicima koji su se naselili u školama, gdje im nije mjesto: ne zanimaju me vaše kateheze! Ne zanima ni vas je li moj bog Bog ljubavi, ili se do njega stiže vašim putem, putem straha od koječega! Ne želim znati vašu definiciju Božje objave! Pogotovo poslije velikog školskog odmora, dok djeca još probavljaju pecivo kupljeno ispred škole!

Mičite svoje bahato zalijepljene oglase o otajstvima sa školskih oglasnih ploča, vi zastrašivači male djece! I ostavite djecu koja ne izabiru vjeronauk za svoj izborni predmet više na miru! Držite se vi svoga pakla, a škole ostavite onima koji žele razmišljati svojom glavom, a ne vašom!

Dala sam otkaz na ovom poslu, naravno. Nemam ja želudac za te stvari. Ali ipak sam im poskidala sve te oglase, bar taj jedan put, i obranila sam te dvije male curice od razjarene gomile malih „pravednika“ iz njihovog razreda, bar taj jedan jedini put.

A što je sa svim ostalim situacijama, kada mene neće biti u blizini?

 



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *