logo-oslobodjenje

Nada Peratović, feministička i humanistička aktivistkinja:

Spoznaja svijeta kakvog želimo

Budi dobar prema drugima, ionako smo tu prekratko… dosta tužna, ali tako jezgrovita i jednostavna poruka. Zatrovani i zaslijepljeni strahom od drugog i drugačijeg, ljudi su počeli zaboravljati živjeti, vidjeti život oko sebe i dopuštati sebi (i drugima) sreću. Strah koji dolazi iz neznanja jedino se iskorjenjuje učenjem, rastom, vraćanjem čovjeka u središte, stjecanjem znanja i kritičkim propitivanjem svega oko sebe, što je i suština humanizma.

• “Humanizam za djecu” nešto je sasvim novo na književnom nebu i nikako se ne može doslovno shvatiti kao štivo izričito za djecu. Štampano je i izdato 2014. godine u saradnji sa Centrom za građansku hrabrost, feminističkom i slobodnomisliteljskom udrugom osnovanom 2011. godine u Zagrebu. Bosni i Hercegovini zasigurno više nego i jednoj drugoj zemlji na Balkanu i Evropi, prijeko je potrebno ovakvo štivo, kao podsjećanje i usmjerenje na to šta je zaista važno i kako barem generacije koje dolaze ne osujetiti na putu ka slobodnom životu. O ideji i stvaranju “Humanizma za djecu”, kada će knjiga zvanično doći u BiH i drugm pitanjima razgovarali smo sa autoricom Nadom Topić Peratović.

Suživot u različitosti

• Knjiga je nastala iz potrebe da pričate vlastitoj djeci. Živite na relaciji Hrvatska – Švicarska i zvuči pomalo nemoguće da niste mogli pronaći slično štivo u Evropi. Šta mislite, koji je razlog tome?

– Kao roditelj željela sam svom djetetu približiti humanističke vrijednosti, ljubav za čovjeka, odgovornost za društvo i okoliš, ali i sposobnost i spremnost za istraživanje i kritičko propitivanje postojećih znanja i proglašenih autoriteta. Smatram da postoji jedna veća kvaliteta ljudskog postojanja – ako živimo svjesniji i budniji život. Kroz humanističke radionice za djecu, koje Centar za građansku hrabrost provodi već drugu godinu, shvatila sam da djeci, a govorimo o osnovnoškolskoj dobi, trebamo ponuditi više povjerenja u njihovu sposobnost kritičkog razmišljanja i razumijevanja i s njima raspravljati i o temama koje se nama odraslima često čine za njihovu dob neprihvatljivima. Živimo u ratom izmrcvarenim, frustracijama opterećenim, s prošlošću nesuočenim društvima u kojima preovladavaju vjerske, nacionalne i ine isključivosti drugih i drugačijih. Djeca koju obrazuju i odgajaju takvi kulturni obrasci ne mogu izrasti u odgovorne građane/ke ni prema sebi, a posebno ne prema Drugima. I mi koji Europu i Zapad općenito, gledamo kao na prostor harmoniziranog odnosa između ljudskih prava i sloboda, počesto se suočimo s nekim neugodnim istinama – kršenjima ljudskih prava i sloboda i neprihvaćanjem demokratskih načela europske civilizacije. Kratko bih spomenula i sudbine brojnih ljudi izvan Europe koji zbog svog ireligioznog identiteta budu pogubljeni, zatvoreni ili žrtve nasilja, a čija svjedočenja sam imala prilike slušati na mnogim ateističkim i humanističkim konferencijama. Ukratko, ljudi svugdje u svijetu postaju sve svjesniji bitnosti demokracije, ljudskih prava, posebice slobode izražavanja mišljenja i načela sekularnosti i sve nepravednosti koje proizlaze iz kršenja ili nepostojanja tih načela i ljudskih sloboda.

Prva ireligiozna i humanistička knjiga u Hrvatskoj i regiji, “Humanizam za djecu“, upoznaje djecu sa svijetom humanističke misli koji je upotpunjen feminističkim i ljudskopravaškim vrijednostima. Knjiga potiče na sumnju, shodno tome na istraživanje i kritičko propitivanje postojećeg, ohrabrujući djecu da imaju povjerenje u vlastiti razum. Djecu se upoznaje i s borbom i naslijeđem boraca za ljudska prava čime im se razvija osjećaj suosjećanja i solidarnosti za potrebe i prava drugih, posebice obespravljenih članova društva, pa čak i pomalo otvara osjetljivo područje kulture odgovornosti i suočavanja s (nedavnom) prošlošću. Time ona potiče na suživot u različitosti – prihvaćanjem drugih iako drugačijih. Kako sam stjecala iskustva i razne spoznaje družeći se s humanistima iz cijelog svijeta, istodobno sam htjela svome djetetu omogućiti da osnaži kritičku misao i humanistički identitet, shvatila sam da istu potrebu osjećaju roditelji djece i na Zapadu i na Istoku. Moja knjiga “Humanizam za djecu” nedavno je prevedena i u dalekom Myanmaru, što samo potvrđuje moje riječi.

• Za podjele i netrpeljivost među mladima krivci su odgoj, društvo i dogme kojima se sistemski generacije truju. Da li je moguće da podučimo djecu humanizmu ako ga mi ne živimo? Da li je ovo onda knjiga prvo za odrasle pa tek onda za djecu?

– Svakako da je knjiga namijenjena roditeljima pa onda djeci. Prvo se roditelji trebaju suočiti s vrednovanjem vlastitog svjetonazora uz pomoć knjige ili kritički gledati na knjigu kroz svoj svjetonazor ili vrijednosti. Djecu ne možemo i ne trebamo odgajati pod staklenim zvonom ili oblikovati od njih naše klonove. Mi jesmo njihovi roditelji, u stalnoj brizi za njihovu sreću i sigurnost, ali roditeljska odgovornost podrazumijeva da naša djeca imaju prava na vlastita uvjerenja i stavove i da im mi to moramo omogućiti. Svaka osoba snosi odgovornost za svoj život. Naši postupci trebaju biti temeljeni na promišljenim odlukama, a ne na nepromišljenom prihvaćanju tuđih stavova, vlastitih strahova i ustaljenih navika. Humanizam je odnos prema svijetu zasnovan na poimanju čovjeka kao najviše vrijednosti. Temelj humanizma je kritička misao i knjiga nema namjeru biti novom dogmom, ako baš na negativnu suštinu dogme ukazuje. Zato ni djeca ni roditelji ne moraju “vjerovati” knjizi. Dovoljno je da ih potakne na razmišljanje, na drugačiji pogled na sebe i društvo u kojem žive, a najveća mi je nagrada, kada ih potakne i na djelovanje. Stoga se humanističko obrazovanje i odgoj nameću kao nužnost koja dovodi do promjene spomenutih kulturnih okova, ili, drugim riječima, stvaranja temelja za društva u kojima se nitko neće osjećati, manje vrijednim.

• Smatrate li da propagiranje sekularizma i otvoreno izjašnjavanje kao ireligiozne osobe može biti prepreka da knjiga pronađe svoje mjesto i istomišljenike među religioznim ljudima?

– Pogrešno je sekularnost poistovjetiti s ateizmom, jer sekularnost ne znači nepostojanje tj. zabranu religije, naprotiv preduvjet sekularnosti jest postojanje slobode savjesti i vjeroispovijesti, prava na pripadanje vjerskoj zajednici, prava na promjenu ili napuštanje određene vjerske zajednice, kao i prava na nevjerovanje i nepripadanje ni jednoj vjerskoj zajednici. Sekularnost ne štiti samo prava religijskih manjina ili nevjernika nego ponajviše štiti upravo slobodu te ljudska i građanska prava samih vjernika. A sloboda vjeroispovijesti pripada pojedinačnim ljudskim osobama, a ne religijskim institucijama. Sekularnost je dvosmjerna: Ona ne podrazumijeva samo ne uplitanje države u vjerska pitanja, ne nametanje određenog religijskog uvjerenja svim njenim građanima, nego također spriječavanje kodifikacije vjerskih dogmi pojedinih religijskih zajednica u svjetovne zakone koje bi trebale vrijediti za sve građane. Poštivanje sekularnih vrijednosti nužan je uvjet održavanja i jačanja demokratskog društva zasnovanog na poštivanju ljudskih prava. Sekularnost je jamac jednake slobode savjesti, vjeroispovijesti i vjere za sve ljude.

Propitivači svijeta

Zagovaranje prava ireligioznih ljudi ne zadire u prava i slobode religioznih. Sekularno nastupati ne znači vjernike nazivati manje inteligentnima ili drugačije ih vrijeđati kao ljude. To naravno ne znači zanijekanje slobode izražavanja mišljenja. Naprotiv, ne smiju postojati stavovi i mišljenja koja su zaštićena kritičkog propitivanja. Zato se pristup sekularnosti nas iz Centra za građansku hrabrost pokazao suglasan reakcijama koje pristižu na knjigu. Većinom dobivamo pozitivne reakcije vjernika kojima je dosta redogmatizacije društva. Naime, prije rata vjernici nijedne od tri naše najveće vjerske zajednice na čitavom prostoru bivše Jugoslavije nisu se dogmatski pridržavali onoga što su im njihove vjerske vođe govorile, a nisu, čini mi se ni vođe bili tako religijski dosljednji kakvi su današnji. Knjiga tako upravo otvara perspektivu za dijalog prema istinski sekularnoj državi i društvu koje bi počivalo na humanističkim i demokratskim načelima jer su nam ona svima zajednička.

• Vaša knjiga čini se kao odličan instrument za podučavanje i njegovanje kritičke misli i formiranje vlastitih moralnih kriterija kod djece, učenje ”kako, a ne šta da misle”… Vjerujete li da postoji šansa da se ovakav jedan predmet uskoro uvede u škole i da li ste možda već započeli neke aktivnosti koje vode ka tome?

– Nisam knjigu pisala s namjerom da bude dio školskog gradiva, ali sudeći po reakcijama roditelja, pa i školskog i nastavnog osoblja zanimanje za humanistički odgoj postoji i mi ćemo kao Centar uspostaviti dijalog s nadležnim ministarstvom i njegovom Agencijom za odgoj i obrazovanje. Rado bih i predstavila sam sadržaj knjige, da bi pojasnila zašto je knjiga tako dobro prihvaćena. Knjiga je podjeljena na dva dijela. Prvi dio knjige objašnjava društvenopolitičku zbilju u kojoj većina djece živi, ali i vrijednosti koje njihove obitelji cijene i koje su često u raskoraku s tom zbiljom. Time se djeci nudi stvarna slika, ali i kroz valjane argumente osnažuje svjetonazor njihovih obitelji. Drugi dio knjige sadrži deset savjeta za bolji i pravedniji život koji se temelje na humanističkim vrijednostima.

To nisu pravila, norme, zapovjedi, to nije nešto što se od djece traži da bespogovorno prihvaćaju. U knjizi se nude savjeti, koji se trebaju također kritički preispitati. Savjeti se temelje na dosadašnjem ljudskom znanju, istraživanjima, ljudskim iskustvima. U tim savjetima djeca mogu naći odgovore na pitanja koja im se postavljaju kroz život. Savjeti se u konačnici ne moraju prihvatiti – što je bitno različito od religijskih normi.

Želja mi je da naša djeca budu propitivači svijeta, stvaratelji pravednijih društava i da su sposobni surađivati s ljudima različitih mišljenja i kultura. Djeca su radoznala i zainteresirana za ono što se dešava u društvu. Pripremljena i informirana djeca bolje razumiju svijet u kojem žive, društvo ih ne može zavesti i teže ih može povrijediti, a i spremnija su i sigurnija obraniti svoje vrijednosti. Informirana djeca izrastaju u samopouzdaniju djecu.

• Imali ste uspješne i posjećene promocije knjige u više gradova u Hrvatskoj, a s obzirom na to da ste rođena Banjalučanka, koja je dio svog djetinjstva provela u BiH, možemo li se uskoro nadati promociji u našoj zemlji i organiziranju direktne prodaje u BiH?

– Knjiga “Humanizam za djecu” tiskana je 2014. godine na engleskom, njemačkom i hrvatskom jeziku u nakladi Centra za građansku hrabrost iz Hrvatske i Zentrum für Zivilcourage iz Švicarske. U 2014. godini pružila se prilika da se knjiga predstavi širokoj svjetskoj publici. Na Svjetskom humanističkom kongresu, održanom početkom kolovoza u Oxfordu, tisuću delegata/kinja iz više od 40-tak zemalja su se tri dana družili/e, upoznavali/e i osnaživali/e u svom ireligioznom svjetopoimanju. Tako su se poznati ateisti/kinje i humanisti/kinje poput Richard Dawkinsa, A.C. Graylinga, PZ Myersa, Maryam Namazie i mnogih drugih posjetitelja/ica s velikim zanimanjem upoznali/e s knjigom ”Humanizam za djecu”. Na Denkfestu 2014 početkom rujna u Zuerichu održana je promocija knjige za njemačko govorno područje. Slijedile su promocije knjige u Hrvatskoj, koje su prerasle u prava humanistička događanja.

Promicija knjige na HRT u emisiji “Hrvatska uživo”

U dogovorima smo da bi se predstavljanje knjige moglo održati već u svibnju/maju u Sarajevu, a postoje i upiti da se knjiga predstavi u Banja Luci, Mostaru, Doboju i drugim gradovima. Svugdje gdje postoje zainteresirani ljudi, rado ću doći. Bitno mi je da promocije knjige prerastu u jedno zajedničko druženje i razmjenu mišljenja i iskustava, kakve su bile promocije po hrvatskim gradovima. Na promociji knjige u Zagrebu, održanom krajem veljače ove godine, skupilo se više od stopedeset posjetitelja, a posebna mi je čast spomenuti da je među gostima predavačima bio cijenjeni prof. Esad Bajtal iz BiH. Moja želja da knjigu približim i bosanskohercegovačkoj djeci već me odavno potaknula da zahvaljujući bliskim prijateljima sadržaj knjige jezično prilagodim. Tako da verzija knjige za BiH postoji i samo čeka bolja vremena ili zainteresirane podupiratelje da bude tiskana i distribuirana i u BiH.

Put za Burmu, Ugandu…

• Osim prijevoda na engleski i njemački, te pripreme prijevoda na ruski jezik, planirate li još neke aktivnosti ili radionice u narednom periodu?

– Knjiga je prevedena i na talijanski jezik i tiskanje knjige dogovaramo s aktivistima iz Italije. Postoji interes i da se knjiga prevede na francuski i nizozemski jezik. Primjer tiskanja knjige u dalekoj Azije pokazao je da su humanističke vrijednosti uistinu univerzalne. Knjiga majke koja je pisala za svoje dijete u Europi je našla svoj put u daleku Burmu. I tamo će jedna majka ili otac čitati svom djetetu o hrabrosti, kritičkoj svijesti, solidarnosti… Ovaj primjer nas je nadahnuo da pokrenemo novi projekt – uz novčanu pomoć naših dosadašnjih podupiratelja šaljemo engleske verzije knjige u razne humanističke škole širom svijeta. Tako ovih dana jedan paket odlazi na put za Ugandu. Uskoro će se tiskati i drugo hrvatsko izdanje knjige. Točno je i da radimo na humanističkoj knjizi za predškolski uzrast, a poznati redatelj Oliver Frljić sljedeće godine namjerava postaviti dječju kazališnu predstavu temeljenu na knjizi “Humanizam za djecu”.

Nastavljamo s našim humanističkim radionicama za djecu, koje smo u okviru naše Slobodnomisliteljske akademije proširili i na humanističke kružoke za srednjoškolce. Slobodnomisliteljska Akademija Centra za građansku hrabrost mjesto je poticanja i promicanja slobodne i kritičke misli, racionalne i znanstvene spoznaje, humanističkih načela, feminističke teorije i aktivizma i građanske hrabrosti. U želji da omogućimo što većem broju djece upoznavanje s humanističkom misli i ljudskopravaškim vrijednostima, naša udruga Centar za građansku hrabrost odlučila je pokrenuti projekt osnivanja humanističkih radionica u Hrvatskoj i regiji i s tim u vezi edukaciju budućih predavač/ica.

Kao ljudska bića dijelimo mnoge zajedničke osobine i potrebe. To nam daje temelj za mogućnost razumijevanja i prihvaćanja drugih ljudi. Ljudska prava postoje da bismo svi, bez obzira na razlike, mogli zadovoljiti svoje potrebe te da nikome ne bi bile unaprijed uskraćene mogućnosti zbog predrasuda i diskriminacije. Budimo ravnopravni unatoč različitostima. Od nekonformističkog života gore je živjeti život u kukavičluku i zanijekanju vlastitog identiteta. Zato i misija naše udruge, humanističkih radionica i kružoka jest jačanje kritičke svijesti, građanske hrabrosti i feminističke solidarnosti među ljudima.

 
 


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *