“Drugarice u Srbiji, “Žene u crnom”, govore u zločinu kojeg su srpske postrojbe počinile u Hrvatskoj. Srpkinje u Srbiji govore o srpskom zločinu koji se dogodio u Hrvatskoj.” podsjetila je Nada Peratović, predsjednica Centra za građansku hrabrost, starijeg prolaznika.

U okviru našeg projekta “Legat Sophie Scholl” zalažemo se za jačanje kulture odgovornosti, suočavanja s prošlošću, kulture kažnjivosti svih ratnih zločina kao i solidarnosti sa svim žrtvama rata. Kad nas u Hrvatskoj pitaju, a što se radi u Srbiji po pitanju suočavanja s ratnom prošlošću i ratnim zločinima počinjenim od srpskih snaga u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini… navodimo svijetli primjer naših feminističkih sestara… jer nelojalnost nacionalistima i ratnohuškaćima, odbacivanje nacionalističkih mitova i solidarnost sa svim žrtvama rata je naša feministička etika odgovornosti!

Zločine – (konkretno: etničko čišćenje i ubojstva civila počinjene u akciji Oluja) ne opravdavamo drugim ratnim zločinima. Niti druge ratne zločine (konkretno počinjene nad Hrvatima i Hrvaticama) opravdavamo, zaniječemo, prešućujemo time što na ovaj dan govorimo o zločinima počinjenim u akciji Oluja. Itekako znamo za ratne zločine počinjene nad Hrvatima i Hrvaticama i – skupa s našim suborkinjama iz Srbije ili drugim organizacijama – podsjećamo i na kažnjavanje tih zločina, kao i odgovornost Srbije, tj. srpskog vodstva/vojske/pojedinaca na zločine počinjene u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, pa i u samoj Srbiji.

Nismo počinili zločine – nismo mi krivi niti odgovorni za njih. Ipak, kao državljani/ke Hrvatske trebali bismo svi biti odgovorni da se ti zločini procesuiraju i zločinci kazne. Da ubojice ne žive nekažnjeno medju nama. Zločine ne opravdavamo ni lojalnošću naciji kojoj po rođenju pripadamo. Kao aktivistkinje iz nevladinih organizacija odgovornost nam je govoriti u ime onih čiji se glasovi – posebno u ovakvim, slavljeničkim, prilikama – rijetko čuju.

Mi, kao državljanke Hrvatske, čak ne uvjetujemo ni kažnjavanje zločina reciprocitetom kažnjavanja zločina u susjednim zemljama, tj. ne zanima nas koliko su susjedne zemlje tj. narodi spremni suočiti se sa zločinima počinjenim u njihovo ime. Ako njima ne smeta da njihovim ulicama nekažnjeno hodaju ratni zločinci (sjetimo se pripadnika Škorpiona u Šidu) – to je njihov problem.

Mi, žene (i po koji muškarac  ), koje od 2014. aktivno stojimo svake godine uoči Oluje na Trgu u Zagrebu želimo da naša djeca žive u društvu koje je bilo dovoljno hrabro da preuzme odgovornost i suoči se sa svojim zločinima prošlosti. Ne želimo da cijelo društvo bude talac pojedinaca, koji su počinili zločine. Ovo je naša borba, naš doprinos domovini.

PAMTIMO 05.08.1995. – 05.08.2019.

ZLOČINI U OLUJI SU ODGOVORNOST SVIH NAS

Mi dolje potpisane/i izražavamo suosjećanje sa svim žrtvama vojno-policijske operacije Oluja. Shodno tome, želimo podsjetiti javnost na ratne zločine počinjene u toj operaciji kao i na državno organizirano poricanje ovih zločina:

• Podsjećamo, da još nisu otkrivene sudbine nestalih i ubijenih te da za provedeno etničko čišćenje i ratne zločine nisu procesuirani počinitelji.
• Tražimo da se procesuiraju ratni zločini koji su se dogodili u vremenu događanja operacije Oluja, a koji su počinjeni u ime hrvatskog naroda, posebno obzirom da se od poricanja i relativizacije ratnih zločina došlo do veličanja istih.
• Dosadašnja državnička retorika Republike Hrvatske je licemjerna i ne vodi pomirenju, poticanju dijaloga, razumijevanja i empatije za drugu stranu i druge žrtve, kao niti povratku stanovništva u njihove prijeratne domove. Potrebno je razvijanje sustava koji će spriječiti nasilje i mržnju, te poticati povratak stanovništva, jer u silnoj brizi za demografiju političke elite u Republici Hrvatskoj nikada ne spominju povratak, a upravo su ovi dijelovi Hrvatske demografski najopustošeniji.
• Nakon proteka 23 godine od ratnih operacija upozoravamo da ratna retorika u Republici Hrvatskoj ne jenjava već naprotiv svjedočimo militarizaciji društva i sve većem utrošku javnih sredstava u vojne svrhe.
• Pozivamo Vladu i Sabor Republike Hrvatske da zaustave militarizaciju društva, suoče se s prošlošću, preuzmu odgovornost za ratne zločine u i nakon operacije Oluja kao i za izostanak procesuiranja osoba koje su odgovorne za počinjene ratne zločine!
• Pozivamo vlasti Republike Hrvatske na moralnu i političku odgovornost prema svim građanima i građankama Republike Hrvatske!
• Tražimo da se javna sredstva usmjere u mirnodopske svrhe i obeštećenje civilnih žrtava rata!

SVE ZA MIR, ZDRAVLJE I ZNANJE, NIŠTA ZA NAORUŽANJE!

Centar za žene žrtve rata – ROSA (Zagreb),
Centar za građansku hrabrost (Zagreb),
Srpski demokratski forum (Zagreb) i
Ženska mreža Hrvatske, uz podršku
Žena u crnom (Beograd) i
Udruženja za društvena istraživanja i komunikaciju – UDIK (Sarajevo).

“Želimo upozoriti da pobjeda koja se slavi ovih dana nije neupitna, nije tako veličanstvena, nego da je umrljana zločinom koji nikad nije kažnjen ni procesuiran. Time podsjećamo i pozivamo da se zločini procesuiraju, da se smanji ratna retorika, da je četvrt stoljeća nakon rata vrijeme za normalizaciju i govor mira”, poručila je aktivistica Bojana Genov iz Ženske mreže Hrvatske. 

“Poruka je da je dosadašnja državnička retorika Hrvatske licemjerna i da ne vodi normalizaciji, poticanju dijaloga, razumijevanju i empatiji za drugu stranu i druge žrtve. Tražimo da država ne ulaže ovakva sredstva u vojnu industriju i militarizam, već da ulaže sredstva za sigurnost svih svojih građana, u školu, zdravstvo i ostale mjere”, zaključila Nela Pamuković iz Centra za žene žrtve rata.

Zagreb, 05.08.2019 – Skup “Suosjećamo sa svim žrtvama – zločini u Oluji su odgovornost svih nas”

 


0 Comments

Leave a Reply