irma

Život prostitutki nije raspjevan poput onog u filmu “Slatka Irma“. U životu prostitutki ne postoji šarmantan i darežljiv kupac poput onog u filmu “Lijepa žena“.

Centar za građansku hrabrost se kao feministička organizacija zalaže za aboliciju prostitucije – za Nordijski model. Zalažemo se za kažnjavanja kupaca, a ne prostitutki. Svakako smo za dekriminalizaciju prostitucije – prostitutke ne smiju biti kažnjene, jer se bave prostitucijom. Fokus okrećemo prema kupcima. Država treba educirati muškarce i cijelo društvo da je kupovina žena i djevojčica (i muškaraca i dječaka) etički neprihvatliva.

Ne, nismo za legalizaciju prostitucije, nismo za to da država ubire porez i time postane najveći svodnik prostitutki – primjer Njemačke (koja je 2002. legalizirala prostituciju) pokazuje da legalizacija ne štiti ni život ni zdravlje prostitutki, ne pruža im sigurnost, niti ih štiti od traffickinga. Prostitutkama treba ponuditi pomoć za izlazak iz prostitucije.

Koliko je prostitucija super lagan i unosan “posao” pokazuje činjenica da je jedan od najvećih njemačkih bordela imao manjak ženske “radne snage” pa su se “snašli” preko Rumunjske, a red su u tom mega-bordelu osiguravale dvije motorističke bande (koje su, između ostalog, i tetovirale žene kako bi se znalo kojem svodniku pripadaju). Radi se o bordelu “Paradise”, čiji je vlasnik Jürgen Rudloff (stariji “business man”, koji se u medijima – i u dolje objavljenom videu – uvijek hvalio kako se drži zakona i vodi “clean prostitution”) osuđen na pet godina zatvora radi trgovine ženama i prisiljavanja žena na prostituciju. Inače, on je jedan od rijetkih koji je dobio zatvorsku kaznu, jer svodnici većinom dobivaju novčanu ili uvjetnu kaznu (njih oko 60 %).

U Njemačkoj ima oko 400.000 prostitutki (ako ne i više), njih 80-100% su strankinje koje se prisiljava na prostituciju. I svodnici su sve više stranci koji su si posao podjelili po regijama: tako Libanonci drže Berlin, Hamburg drže Albanci, Bugari koriste metodu “Loverboy”, a Rumunji dovode žene lažući im da će raditi kao modeli.

Nordrhein-Westfalen je jedna od njemačkih pokrajina koja se najžešće bori protiv trgovine ženama. Tamošnji šef krim policije govori o modernom robovlasništvu. Žene iz Afrike se prisiljava na prostituciju pomoću prijetnji voodoo-magijom ili prijetnjama da će im obitelji u Africi biti pogubljene, ako ne pristanu prodavati svoje tijelo. Nigerijci su jako brutalni i sve je više nigerijskih bandi u Njemačkoj, koje drže žene u prostituciji.

Udruga pilota “Cockpit” govori o tome kako se žene “uvozi” kako bi po pojedinim kongresima odrađivale posao. Kažu da se već u avionu može primijetiti koje su žene žrtve trgovine ljudima. Članica upravnog odbora udruge pilota zahtjeva da ih se educira kako se ponašati u takvim slučajevima jer više ne žele prihvaćati ono što im se događa pred očima.

Ne, prostitucija nije “posao kao svaki drugi” i da, prostitucija je gora za zdravlje i život žena nego rad rudara u rudniku. Ne koristimo izraz “seksualni rad” jer želimo da muškarci konačno postanu odgovorni za nasilje koje čine ženama i društvu. Prostitucija je patrijarhalno nasilje muškaraca nad ženama. Prostitucija nije posao “kao svaki drugi”, ali jest business – težak milijarde dolara.

Ne, ne postoji “dobrovoljna” prostitucija, što god vam neke prostitutke (često i same svodnice) govorile. Psihološki se lako može objasniti, zašto si žene u prostituciji ne žele priznati da su nemoćne žrtve muškog nasilja. Mit je da žene koje vole seks rade u prostituciji. Mnoge žene se počnu prostituirati kad su još maloljetnice, mnoge su već u mladim godinama doživjele seksualno nasilje u obitelji ili ih je kao tinejdžerke partner “uvjerio” da se, za njegovu ljubav, prodaju. I ne, ne smatramo da je za neke žene prostitucija baš dobro rješenje, ali eto, za nas, naše sestre i kćeri baš i nije. Poslušajte svjedočanstva žena, koje su preživjele i izašle iz pakla prostitucije – one će vam reći što znači svakodnevno prodavati se. Traume, koje preživljavaju prostitutke daju se usporediti s traumama logoraša koncentracijskih logora. Nema ničeg emancipirajućeg u prostituciji.

Ne, ne postoji (muško) pravo na seks – čak se i partnerica za seks za jednu noć može naći, ako imate imalo ljudskosti, a tjelesne nesavršenosti ili mentalni poremećaji također ne spriječavaju ljude širom svijeta da imaju ispunjen seksualni ili ljubavni život. Ionako su većina kupaca u prostituciji oženjeni muškarci. Ne, ne može se kupiti druga žena, jer vaša partnerica nije spremna udovoljiti vašim (često nasilnim) seksualni željama.

Uvijek smo se pitale kakav je to čovjek koji ide prostitutki i plati joj znajući da mu u suprotnom ne bi dala svoje tijelo, znajući da ga se prostitutka u biti gnuša, da joj se svi kupci gnušaju, da joj je zlo da joj iz dana u dan nepoznati muškarci penetriraju u sve moguće otvore. Taj muškarac mora znati da ona to gnušanje mora sakriti da ne bi primijetio koliko joj je zlo kad vidi kako joj prilazi. Mora pretpostaviti kako postoji ogromna vjerojatnost da je prisiljena baviti se prostitucijom. Mora pretpostaviti da, u najmanju ruku i na najbenigniji mogući način, ako i nije žrtva trgovine ljudima, ako i nema svodnika i to radi, kako veli, dobrovoljno, da je sigurno ekonomski u takvoj nezavidnoj situaciji da se mora baviti tim poslom, pa makar i radi toga što u satu zaradi više nego da pere tuđi wc. Kakva je to ništarija od muškarca da mu je i pored svega važniji vlastiti seksualni užitak nego humanost? Istraživanja pokazuju da kupca nije briga za prostitutku. Što je i logično, inače ju ne bi iskoristio.

Informirajte se pomoću ove

prezentacije o prostituciji i vodiča

te linkova:

Invisible men
Trauma und Prostitution
 

 

 

Dozvolite promjenu vlastite svijesti i stava o prostituciji! 
 


0 Comments

Leave a Reply