Sekularnost bez kompromisa

Naš program Sekularnost bez kompromisa zalaže se za dosljedno provođenje ustavom zajamčenog načela odvajanja vjerskih zajednica od države.

Pod pojmom sekularnost se u državnopravnom smislu podrazumijeva institucionalni (i mentalni) postupak odvojenosti religijskih zajednica od države, koja je navedena i u čl. 41 Ustava Republike Hrvatske.

 Ustav Republike Hrvatske:

Članak 40.

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

Članak 41.

Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, so­cijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.

Sekularnost je dvosmjerna: Ona ne podrazumijeva samo spriječavanje kodifikacije vjerskih dogmi pojedinih religijskih zajednica u svjetovne zakone koje bi trebale vrijediti za sve građane/ke, nego i ne uplitanje države u vjerska pitanja, i time osigurava slobodu vjeroispovijesti svakog/e građanina/građanke. Na teritoriju Republike Hrvatske treba vrijediti pravni poredak Republike Hrvatske, na teritoriju Republike Hrvatske ne smiju vrijediti paralelni pravni sustavi, koji su često i u koliziji s poveljama o ljudskim pravima i s Ustavom i nižim zakonima Republike Hrvatske.

Ciljevi programa:

• zaštita sekularnih vrijednosti Republike Hrvatske zajamčenih Ustavom RH;
• razvrgavanje štetnih međudržavnih ugovora sa Svetom stolicom;
• promjena načina financiranja i oporezivanja vjerskih zajednica, sa stavom da se religijske zajednice trebaju oporezivati kao i ostali pravni subjekti i da ih trebaju financirati njihovi/e članovi/ce;
• ukidanje pravnih povlastica vjerskim zajednicama i njihovim vođama;
• zaštita žrtava seksualnog, tjelesnog i psihičkog nasilja unutar vjerskih zajednica, kažnjavanje prikrivanja seksualnih prijestupa unutar vjerskih zajednica i onemogućavanja kaznenog progona, te naknada štete dosadašnjim žrtvama;
• uklanjanje vjerskih obilježja iz vrtića, škola, medicinskih, vojnih, policijskih i sudskih objekata te ostalih državnih institucija;
• ukidanje crkvenih blagosiljanja državnih objekata i imovine u protokolu otvaranja ili obnove;
• informiranje o pravima djece na vlastiti izbor vjeroispovijesti i uvjerenja (članak 14. Konvencije o pravima djeteta);
• prijedlog o samostalnom i dobrovoljnom upisu u članstvo vjerskih zajednica;
• informiranje o pravu na istup iz vjerskih zajednica, tj. pravu na promjenu vjerske pripadnosti, tj. o pravu nepripadanja nijednoj vjerskoj zajednici.

Društvena zbilja u Hrvatskoj ostavlja dojam da pitanja ljudskih prava i sloboda nikad nisu bila više u žiži javnosti kao ovih posljednjih godina, iako bi gospodarska situacija možda prije trebala navoditi na raspravu o najboljoj strategiji prevazilaženja teške ekonomske krize. U javnom prostoru su tako odjeknuli brojni povici o zaštiti ljudskog života od njegovog začeća, o zabrani abortusa, o protivljenju blagodatima medicinski potpomognute oplodnje, o zaštiti ljudskog dostojanstva odbijanjem dvojezičnih natpisa, te o semantičkoj zaštiti riječi brak od navodne ugroze koju donose istospolne zajednice.

Učenja religijskih zajednica su našla put u školske klupe hrvatskih javnih škola. Na koji način ta učenja, koja ne priznaju jednakopravnost svih ljudi i koja su u koliziji s nekim temeljnim ljudskim pravima (npr. reproduktivnim pravima), utječu na afirmaciju i poštivanje ljudskih prava, posebice među školskom djecom i mladima? Kako je bilo moguće jednim potpisom na referendum bezbrižno prijeći preko ustavnog postulata jednakopravnosti, odnosno zabrane diskriminacije na bilo kojoj osnovi – kako na temelju vjeroispovijesti, tako i na temelju spola, seksualnog identiteta i sl.? Koliko su građanke i građani Hrvatske pravno i demokratski obrazovani?

Pogrešno je sekularnost poistovjetiti s ateizmom, jer sekularnost ne znači nepostojanje tj. zabranu religije, naprotiv preduvjet sekularnosti jest postojanje slobode savjesti i vjeroispovijesti, prava na pripadanje vjerskoj zajednici, prava na promjenu ili napuštanje određene vjerske zajednice, kao i prava na ne vjerovanje i ne pripadanje nijednoj vjerskoj zajednici. Sekularnost ne štiti samo prava religijskih manjina ili nevjernika nego ponajviše štiti upravo slobodu te ljudska i građanska prava samih vjernika. Sloboda vjeroispovijesti pripada pojedinačnim ljudskim osobama, a ne religijskim institucijama.

Centar za građansku hrabrost se dugih niz godina suprotstavlja sustavnom relativiziranju, izokretanju i negiranju ideje ljudskih prava i to tobože u ime slobode vjeroispovijesti, odnosno u ime jednog od tih istih ljudskih prava. Dosljedna primjena ustavne odredbe o sekularnosti trebala bi zajamčiti pravnu ravnopravnost svih građana i spriječiti daljnju polarizaciju hrvatskog društva. Poštivanje sekularnih vrijednosti nužan je uvjet održavanja i jačanja demokratskog društva zasnovanog na poštivanju ljudskih prava. Sekularnost je jamac jednake slobode savjesti svih građana. – nju, i u našoj udruzi, podupiru i vjernici i nevjernici.