Naš program Sekularnost bez kompromisa zalaže se za dosljedno provođenje ustavom zajamčenog načela odvajanja vjerskih zajednica od države.

Pod pojmom sekularnost se u državnopravnom smislu podrazumijeva institucionalni (i mentalni) postupak odvojenosti religijskih zajednica od države, koja je navedena i u čl. 41 Ustava Republike Hrvatske.

 Ustav Republike Hrvatske:

Članak 40.

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

Članak 41.

Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, so­cijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.

Sekularnost je dvosmjerna: Ona ne podrazumijeva samo spriječavanje kodifikacije vjerskih dogmi pojedinih religijskih zajednica u svjetovne zakone koje bi trebale vrijediti za sve građane/ke, nego i ne uplitanje države u vjerska pitanja, i time osigurava slobodu vjeroispovijesti svakog/e građanina/građanke. Na teritoriju Republike Hrvatske treba vrijediti pravni poredak Republike Hrvatske, na teritoriju Republike Hrvatske ne smiju vrijediti paralelni pravni sustavi, koji su često i u koliziji s poveljama o ljudskim pravima i s Ustavom i nižim zakonima Republike Hrvatske.

 

Ciljevi programa:
  • zaštita sekularnih vrijednosti Republike Hrvatske zajamčenih Ustavom RH;
  • razvrgavanje štetnih međudržavnih ugovora sa Svetom stolicom;
  • promjena načina financiranja i oporezivanja vjerskih zajednica, sa stavom da se religijske zajednice trebaju oporezivati kao i ostali pravni subjekti i da ih trebaju financirati njihovi/e članovi/ce;
  • ukidanje pravnih povlastica vjerskim zajednicama i njihovim vođama;
  • zaštita žrtava seksualnog, tjelesnog i psihičkog nasilja unutar vjerskih zajednica, kažnjavanje prikrivanja seksualnih prijestupa unutar vjerskih zajednica i onemogućavanja kaznenog progona, te naknada štete dosadašnjim žrtvama;
  • uklanjanje vjerskih obilježja iz vrtića, škola, medicinskih, vojnih, policijskih i sudskih objekata te ostalih državnih institucija;
  • ukidanje crkvenih blagosiljanja državnih objekata i imovine u protokolu otvaranja ili obnove;
  • informiranje o pravima djece na vlastiti izbor vjeroispovijesti i uvjerenja (članak 14. Konvencije o pravima djeteta);
  • prijedlog o samostalnom i dobrovoljnom upisu u članstvo vjerskih zajednica;
  • informiranje o pravu na istup iz vjerskih zajednica, tj. pravu na promjenu vjerske pripadnosti, tj. o pravu nepripadanja nijednoj vjerskoj zajednici.

Učenja religijskih zajednica su našla put u školske klupe hrvatskih javnih škola. Na koji način ta učenja, koja ne priznaju jednakopravnost svih ljudi i koja su u koliziji s nekim temeljnim ljudskim pravima (npr. reproduktivnim pravima), utječu na afirmaciju i poštivanje ljudskih prava, posebice među školskom djecom i mladima? Kako je bilo moguće jednim potpisom na referendum bezbrižno prijeći preko ustavnog postulata jednakopravnosti, odnosno zabrane diskriminacije na bilo kojoj osnovi – kako na temelju vjeroispovijesti, tako i na temelju spola, seksualnog identiteta i sl.? Koliko su građanke i građani Hrvatske pravno i demokratski obrazovani?

Pogrešno je sekularnost poistovjetiti s ateizmom, jer sekularnost ne znači nepostojanje tj. zabranu religije, naprotiv preduvjet sekularnosti jest postojanje slobode savjesti i vjeroispovijesti, prava na pripadanje vjerskoj zajednici, prava na promjenu ili napuštanje određene vjerske zajednice, kao i prava na ne vjerovanje i ne pripadanje nijednoj vjerskoj zajednici. Sekularnost ne štiti samo prava religijskih manjina ili nevjernika nego ponajviše štiti upravo slobodu te ljudska i građanska prava samih vjernika. Sloboda vjeroispovijesti pripada pojedinačnim ljudskim osobama, a ne religijskim institucijama.

Centar za građansku hrabrost se dugih niz godina suprotstavlja sustavnom relativiziranju, izokretanju i negiranju ideje ljudskih prava i to tobože u ime slobode vjeroispovijesti, odnosno u ime jednog od tih istih ljudskih prava. Dosljedna primjena ustavne odredbe o sekularnosti trebala bi zajamčiti pravnu ravnopravnost svih građana i spriječiti daljnju polarizaciju hrvatskog društva. Poštivanje sekularnih vrijednosti nužan je uvjet održavanja i jačanja demokratskog društva zasnovanog na poštivanju ljudskih prava. Sekularnost je jamac jednake slobode savjesti svih građana. – nju, i u našoj udruzi, podupiru i vjernici i nevjernici. 

 

 


1 Comment

D · 20.05.2019. at 14:15

Ateizam se u širem, općenitom smislu ne odnosi na zabranu vjere ili nepostojanje bogova. Ateist = nevjernik. On na pitanje “postoji li bog?” odgovara sa “ne znam, nisam uvjeren u to”. Teist/vjernik je onaj koji vjeruje, a ateist mu kaže “ne vjerujem ti dok nemam dokaze”. NE tvrdi da bogovi ne postoje. Ako mislite na takvu specifičnu vrstu ateizma koja tvrdi da bog ne postoji, to se zove pozitivni ili jaki ateizam (a vaš opis uključuje antiteizam), bilo bi korisno kada biste kosristili te pojmove u svrhu normaliziranja pojma ateist. U ovom članku se dobiva dojam da vilificirate ateiste i predstavljate ih kao nekoga tko želi zabraniti vjeru, što rijetko koji ateist želi. Ateisti u širem smislu i po primarnoj definiciji uglavnom žele, da se mogu izraziti u skladu sa svojim ne-vjerovanjem bez da njihovi susjedi misle da su direktni poslanici iz pakla i da će proganjati i zapaliti vjernike i njihove kuće. Također, da se djecu ne zlostavlja u školama od strane učenika i učitelja na temelju toga što ne vjeruju u određene bogove jer misle da ih ateisti “proganjaju”. Bilo bi korisno kada bi se članak prilagodio činjenicama, što je djelomično i smisao sekularnosti: činjenice i definicije, a ne pretpostavke i dogme.

Comments are closed.

%d bloggers like this: