privatna slika

Aktivistkinje Centra za građansku hrabrost su 11. srpnja 2018. godine, u Zurichu, Švicarska, prvi put sudjelovale u postavljanju spomenika “Što te nema”.

Nomadski spomenik „Što te nema“ umjetnice Aide Šehović, je putujući živi spomenik posvećen žrtvama srebreničkog genocida.

“Srebrenica je jedna otvorena rana. Ja sam čitala priču jedne srebreničke majke koja je rekla kako joj suprug najviše fali u trenucima kada treba popiti kafu. Odrasla sam u BiH, imala sam 15 godina kada smo protjerani iz Banje Luke, moji roditelji su pili kafu dok smo bili u izbjeglištvu, piju je i danas u SAD-u, pijem je i ja pa me to baš dirnulo i potreslo. S obzirom na to da porodice srebreničkih žrtava dugo čekaju na posmrtne ostatke, ali i zbog toga što smatram da je Srebrenica simbol genocida nad cijelom BiH, došla sam na ideju da kreiram prostor u kojem svi mogu učestvovati. Svako ima fildžan u kući i može donirati jedan koji će predstavljati osobu koju ja ubijena”, ispričala je umjetnica Aida Šehović.

Nadahnut svjedočanstvom srebreničke udovice spomenik “Što te nema” postavlja se svake godine 11. srpnja, na dan godišnjice genocida u Srebrenici, kao živi spomenik sačinjen od 8372 fildžana punih tek pripremljene bosanske kave. Svake godine volonteri, posjetitelji i slučajni prolaznici iznova stvaraju spomenik podsjećajući na žrtve genocida u Srebrenici.

Fildžan bosanske kave oduvijek se povezivao sa sretnim druženjima obitelji i prijatelja. Dogodi se da se poneki fildžan ne popije jer se očekivani gost na druženju ne pojavi. Fildžan kave iz spomenika “Što te nema” fildžan je koji će ostati pun kave, nepopijen fildžan jer nema tko da ga popije, jer onog koji ga je trebao popiti više nema.

Predsjednica Centra Nada Topić Peratović izjavila je za medije: “Beskrupulozno blaćenje žrtava genocida predstavlja novu dimenziju tog zločina, koje, što je najgore, kako godine prolaze, ne blijedi, ne gubi svoju težinu, nego se u riječima političara i javnih osoba perpetuira i prenosi javno i glasno na buduće generacije”, te dodala da su sve ove godine pružale dovoljno vremena kritičkom suočavanju s vlastitom ratnom prošlošću i u konačnici jednoj dugo očekivanoj i potrebnoj katarzi srpskog društva u BiH i Srbiji.

Sljedeće godine, 2019., 11. srpnja aktivistkinje su volontirale u Veneciji, Italija.

 

.

 


ŠTO TE NEMA is a participatory public monument to the 1995 Srebrenica Genocide. Since 2006, this annual nomadic monument has been presented through an ongoing partnership between the artist Aida Šehović and Bosnian diaspora communities in various public squares around the world aiming to create sites of remembrance together.

The monument began as a one-day performance in Sarajevo with the first 932 cups collected from local families in the region by the members of the Women of Srebrenica Association. Today, through ongoing efforts and growing global networks of Bosnians living abroad, the monument has collected 7,714 cups, one for almost each of the victims. The hope is to collect 8,372 cups for the monument’s final iteration this July 11 in Srebrenica, the site of the mass atrocities, where it will remain permanently in its final iteration.

The monument is collectively assembled and disassembled every year on July 11 by volunteers and visitors as a temporary memorial made with donated fildžani (small porcelain cups), each filled with Bosnian coffee, brewed on-site, and placed together in a public square. As each participant fills their cup, the monument grows, expanding each time a contribution is made. Uniting survivors and the public in this process, ŠTO TE NEMA creates an inclusive space to confront universal issues surrounding genocide by remembering, mourning, and healing as a unified global community.

ARTIST STATEMENT

As a first-generation Bosnian Muslim immigrant, the core of Aida Šehović’s work has been to address her cultural heritage through a combination of ritual and politics. Her artworks are based on facts, history, participation, and memory.

While a dominant or central culture has the means to memorialize its own past, she is concerned with the ways in which those on the margin can inscribe their own histories. While the center has a stone, bronze, and the means to be grand and permanent, the periphery has performance, oral traditions, and rituals. These are materials and tools Aida uses.

Her work continuously poses the following questions: Who writes history? Who remembers? What is a monument? Who is a victim? Who are the custodians of collective memory? How can one cup of coffee present an antidote to genocide and prevent future atrocities?

About Sto te nema

“Sto te nema” in Zurich and Venice




 
 


0 Comments

Leave a Reply