Izjava za javnost

ZLOČINI U ‘OLUJI’ SU ODGOVORNOST SVIH NAS

Još jednom poručujemo da imamo odgovornost ukazati na sustavnu politiku relativizacije, negiranja i umanjenja ratnih zločina koji su počinjeni nad stanovnicima Hrvatske srpske nacionalnosti. Izražavamo suosjećanje prema svim žrtvama rata i zločina počinjenih u naše ime.

Nad građanima Republike Hrvatske srpske nacionalnosti za vrijeme i nakon operacije ‘Oluja‘ pripadnici Hrvatske vojske, policije i civili počinili su veliki broj ratnih zločina, a najveći broj tih zločina nikada nije procesuiran. Ubijeno je više od 600 civila. Spaljeno je više od 22.000 kuća. Iz Hrvatske je tada izbjeglo oko 200.000 njezinih građana. Njihov je povratak godinama bio sustavno otežavan i onemogućavan.

Zločini u ‘Oluji’ su odgovornost hrvatske države. Neodgovorno ponašanje predstavnika vlasti vodi nas u još dublje društvene podjele. Nepostojanje iskrenosti i poštovanja prema svim žrtvama, nedopustivo je i sramotno. Suočavanje društva s ‘Olujom’ treba biti utemeljeno na utvrđivanju činjenica o počinjenim ratnim zločinima i politici etničkog čišćenja. Suočavanje je garancija da se povijest neće ponavljati.

Od predstavnika državnih institucija zahtijevamo procesuiranje odgovornih za ratne zločine.

Pozivamo pravosuđe Republike Hrvatske da transparentno informira javnost o procesuiranju svih zločina počinjenih za vrijeme i nakon operacije ‘Oluja’.

Na obilježavanju obljetnice ‘Oluje’ premijer Hrvatske Andrej Plenković je 2020. godine obećao donošenje Zakona o civilnim žrtvama rata, te otklanjanju poteškoća s ciljem kako bi se građani srpske nacionalnosti osjećali ravnopravnima. Stoga, pozivamo Vladu Republike Hrvatske da u provedbi Zakona o civilnim žrtvama rata osigura jednaki tretman za sve žrtve rata.

Nakon antiratne akcije, u 18:00 sati u Centru za ženske studije, Dolac 8, u Zagrebu, organiziramo prikazivanje izbora dokumentarnog materijala o operaciji ‘Oluja’ uz diskusiju.

Zagreb-Sarajevo, 4. kolovoza/augusta 2023.

Centar za žene žrtve rata – ROSA (Zagreb),

Centar za građansku hrabrost (Zagreb), 

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije – UDIK (Sarajevo),

Ženska mreža Hrvatske

Banja Luka – Sarajevo – Zagreb, 4.8.2020. 

ZLOČINI U OLUJI SU ODGOVORNOST SVIH NAS
PAMTIMO 05.08.1995. – 05.08.2020.

Ove godine, kada Republika Hrvatska proslavlja 25. obljetnicu vojno-policijske akcije Oluja, kao predstavnici/e civilnog društva obraćamo se građanima i građankama Hrvatske u ime onih čiji se glasovi – posebno u ovakvim, slavljeničkim, prilikama – rijetko čuju. Možemo li kao društvo – nakon 25 godina – čuti svjedočanstva druge strane koja je patila u ratu; pustiti da nas priča prognanih sunarodnjaka dotakne; priznati tuđe stradanje.

Mi, koje/i od 2014. aktivno protestiramo svake godine uoči Oluje na Trgu b. J. Jelačića u Zagrebu, želimo živjeti u društvu koje je dovoljno hrabro preuzeti odgovornost i suočiti se s prošlošću.

Zločine ne opravdavamo drugim ratnim zločinima. Niti ih opravdavamo, niječemo, prešućujemo time što na ovaj dan govorimo o zločinima počinjenim u akciji Oluja. Naprotiv, na isti način tražimo odgovornost za sve zločine počinjene u zemljama bivše Jugoslavije, te zajedno s drugim organizacijama civilnog društva iz tih zemalja podsjećamo na odgovornost vlada koje te zločine nisu osudile i kaznile obzirom da 25 godina svjedočimo državno organiziranom poricanju ovih ratnih zločina.

Pozdravljamo pozitivne institucionalne pomake kojima svjedočimo ovih dana. Nadamo se da će simbolični korak pratiti konkretna rješenja za ostvarenje dugoočekivanih prava civilnih žrtava rata. Pozivamo građane i građanke Republike Hrvatske da preuzmu inicijativu, jer su političke elite predugo koristile ratne traume u dnevnopolitičke svrhe, te umjesto osude veličale ratne zločine. Još jednom podsjećamo da još uvijek nisu otkrivene sudbine nestalih i ubijenih, a za provedeno etničko čišćenje i ratne zločine do danas nisu procesuirani počinitelji.

Želimo li da se rat prestane zloupotrebljavati a država militarizirati, založimo se za jačanje kulture odgovornosti, suočavanja s prošlošću, kulture kažnjivosti svih ratnih zločina kao i iskrene solidarnosti sa svim žrtvama rata.

Centar za žene žrtve rata – ROSA, Zagreb,

Centar za građansku hrabrost, Zagreb,

Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu – CDTP, Banja Luka,

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije – UDIK, Sarajevo,

Ženska mreža Hrvatske

Boris Milošević: Priča jednog Srbina iz Hrvatske

Zagreb, 2019.

“Drugarice u Srbiji, “Žene u crnom”, govore u zločinu kojeg su srpske postrojbe počinile u Hrvatskoj. Srpkinje u Srbiji govore o srpskom zločinu koji se dogodio u Hrvatskoj.” podsjetila je Nada Peratović, predsjednica Centra za građansku hrabrost, starijeg prolaznika.

U okviru našeg projekta “Legat Sophie Scholl” zalažemo se za jačanje kulture odgovornosti, suočavanja s prošlošću, kulture kažnjivosti svih ratnih zločina kao i solidarnosti sa svim žrtvama rata. Kad nas u Hrvatskoj pitaju, a što se radi u Srbiji po pitanju suočavanja s ratnom prošlošću i ratnim zločinima počinjenim od srpskih snaga u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini… navodimo svijetli primjer naših feminističkih sestara… jer nelojalnost nacionalistima i ratnohuškaćima, odbacivanje nacionalističkih mitova i solidarnost sa svim žrtvama rata je naša feministička etika odgovornosti!

Zločine – (konkretno: etničko čišćenje i ubojstva civila počinjene u akciji Oluja) ne opravdavamo drugim ratnim zločinima. Niti druge ratne zločine (konkretno počinjene nad Hrvatima i Hrvaticama) opravdavamo, zaniječemo, prešućujemo time što na ovaj dan govorimo o zločinima počinjenim u akciji Oluja. Itekako znamo za ratne zločine počinjene nad Hrvatima i Hrvaticama i – skupa s našim suborkinjama iz Srbije ili drugim organizacijama – podsjećamo i na kažnjavanje tih zločina, kao i odgovornost Srbije, tj. srpskog vodstva/vojske/pojedinaca na zločine počinjene u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, pa i u samoj Srbiji.

Nismo počinili zločine – nismo mi krivi niti odgovorni za njih. Ipak, kao državljani/ke Hrvatske trebali bismo svi biti odgovorni da se ti zločini procesuiraju i zločinci kazne. Da ubojice ne žive nekažnjeno medju nama. Zločine ne opravdavamo ni lojalnošću naciji kojoj po rođenju pripadamo. Kao aktivistkinje iz nevladinih organizacija odgovornost nam je govoriti u ime onih čiji se glasovi – posebno u ovakvim, slavljeničkim, prilikama – rijetko čuju.

Mi, žene (i po koji muškarac  ), koje od 2014. aktivno stojimo svake godine uoči Oluje na Trgu u Zagrebu želimo da naša djeca žive u društvu koje je bilo dovoljno hrabro da preuzme odgovornost i suoči se sa svojim zločinima prošlosti. Ne želimo da cijelo društvo bude talac pojedinaca, koji su počinili zločine. Ovo je naša borba, naš doprinos domovini.

PAMTIMO 05.08.1995. – 05.08.2019.

ZLOČINI U OLUJI SU ODGOVORNOST SVIH NAS

Mi dolje potpisane/i izražavamo suosjećanje sa svim žrtvama vojno-policijske operacije Oluja. Shodno tome, želimo podsjetiti javnost na ratne zločine počinjene u toj operaciji kao i na državno organizirano poricanje ovih zločina:

• Podsjećamo, da još nisu otkrivene sudbine nestalih i ubijenih te da za provedeno etničko čišćenje i ratne zločine nisu procesuirani počinitelji.
• Tražimo da se procesuiraju ratni zločini koji su se dogodili u vremenu događanja operacije Oluja, a koji su počinjeni u ime hrvatskog naroda, posebno obzirom da se od poricanja i relativizacije ratnih zločina došlo do veličanja istih.
• Dosadašnja državnička retorika Republike Hrvatske je licemjerna i ne vodi pomirenju, poticanju dijaloga, razumijevanja i empatije za drugu stranu i druge žrtve, kao niti povratku stanovništva u njihove prijeratne domove. Potrebno je razvijanje sustava koji će spriječiti nasilje i mržnju, te poticati povratak stanovništva, jer u silnoj brizi za demografiju političke elite u Republici Hrvatskoj nikada ne spominju povratak, a upravo su ovi dijelovi Hrvatske demografski najopustošeniji.
• Nakon proteka 23 godine od ratnih operacija upozoravamo da ratna retorika u Republici Hrvatskoj ne jenjava već naprotiv svjedočimo militarizaciji društva i sve većem utrošku javnih sredstava u vojne svrhe.
• Pozivamo Vladu i Sabor Republike Hrvatske da zaustave militarizaciju društva, suoče se s prošlošću, preuzmu odgovornost za ratne zločine u i nakon operacije Oluja kao i za izostanak procesuiranja osoba koje su odgovorne za počinjene ratne zločine!
• Pozivamo vlasti Republike Hrvatske na moralnu i političku odgovornost prema svim građanima i građankama Republike Hrvatske!
• Tražimo da se javna sredstva usmjere u mirnodopske svrhe i obeštećenje civilnih žrtava rata!

SVE ZA MIR, ZDRAVLJE I ZNANJE, NIŠTA ZA NAORUŽANJE!

Centar za žene žrtve rata – ROSA (Zagreb),
Centar za građansku hrabrost (Zagreb),
Srpski demokratski forum (Zagreb) i
Ženska mreža Hrvatske, uz podršku
Žena u crnom (Beograd) i
Udruženja za društvena istraživanja i komunikaciju – UDIK (Sarajevo).

“Želimo upozoriti da pobjeda koja se slavi ovih dana nije neupitna, nije tako veličanstvena, nego da je umrljana zločinom koji nikad nije kažnjen ni procesuiran. Time podsjećamo i pozivamo da se zločini procesuiraju, da se smanji ratna retorika, da je četvrt stoljeća nakon rata vrijeme za normalizaciju i govor mira”, poručila je aktivistica Bojana Genov iz Ženske mreže Hrvatske. 

“Poruka je da je dosadašnja državnička retorika Hrvatske licemjerna i da ne vodi normalizaciji, poticanju dijaloga, razumijevanju i empatiji za drugu stranu i druge žrtve. Tražimo da država ne ulaže ovakva sredstva u vojnu industriju i militarizam, već da ulaže sredstva za sigurnost svih svojih građana, u školu, zdravstvo i ostale mjere”, zaključila Nela Pamuković iz Centra za žene žrtve rata.

Zagreb, 05.08.2019. – Skup “Suosjećamo sa svim žrtvama – zločini u Oluji su odgovornost svih nas”

Zagreb, 2016.

Poziv na protest

Dana 4. kolovoza 2016. u 18 h na Trgu bana J. Jelačića u Zagrebu održat će se antiratni protest povodom slavljenja ratne operacije Oluja, u kojem ukazujemo na posljedice ratova. Učite djecu da nisu heroji oni što idu u rat, već oni koji se bore da do rata ne dođe!

Rat je okrutni događaj i na njegovim obljetnicama treba ukazati na to da su u ratu svi gubitnici, te tugovati a ne slaviti. Zadnji rat ostavio je iza sebe oko 30.000 poginulih i 500.000 izbjeglih i prognanih građana Republike Hrvatske.

Smatramo da se ratovi jedino mogu spriječiti suzbijanjem međunacionalne mržnje i tenzija.  Hrvatskim i srpskim političkim elitama odgovaraju međunacionalne tenzije jer ih uvijek koriste u dnevnopolitičke svrhe, što stvara osnovu za bujanje nacionalizma koji u konačnici dovodi do novih ratova i žrtava.

Ovim protestom iskazujemo nezadovoljstvo načinom obilježavanja ratne pobjede i podsjećamo na odgovornost tadašnjih glavnih aktera. Odgovornost je hrvatskog režima, koji je pozvao ljude da ostanu i obećao im zaštitu i sigurnost, za zločine u i nakon operacije “Oluja“ i uništavanje imovine kao i za izostanak procesuiranja osoba koje su odgovorne za počinjene zločine. Odgovornost je srpskog režima i njegovih krajiških satelita koji su pozvali ljude da napuste svoje domove. Odgovornost je međunarodne zajednice koja je pasivno promatrala ubojstva ljudi, paljenje kuća i pljačku imovine izbjeglog (prognanog) srpskog stanovništva.

Nakon rata slave se ratni profiteri kao uspješni gospodarstvenici i pruža im se politička podrška i promocija. Nastavljaju se ili grade novi nacionalistički mitovi, imenima osoba odgovornih za zločine imenuju se ulice i trgovi te dižu spomenici.

Tražimo da se ova praksa prekine!

Za sada u ovom antiratnom protestu sudjeluju Centar za žene žrtve rata – ROSA (Zagreb), Žene u crnom (Beograd), Ženska mreža Hrvatske, Srpski demokratski forum (Zagreb), Slobodarski aktivisti (Zagreb), Centar za građansku hrabrost (Zagreb).

Pozivamo sve koji/e dijele naše antiratne poglede da dođu na protest!


Rješenje Ministarstva

Antiratni protest Centra za žene žrtve rata – Rosa (Zagreb), Žena u crnom (Beograd), Ženske mreže Hrvatske, Srpskog demokratskog forum (Zagreb), Slobodarskih aktivista (Zagreb) i Centra za građansku hrabrost (Zagreb) pod nazivom ‘Antiratni protest povodom slavljenja ratne pobjede’ trebao je biti održan danas, 4. kolovoza, na Trgu bana J. Jelačića u Zagrebu, no zabranjen je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova.

Priopćenje  Centra ROSA

Zabrana protesta je samo kulminacija već poznate prakse policije u onemogućavanju vlastima politički nepodobnih javnih okupljanja. Obrazloženje rješenja koje se temelji na argumentu sigurnosti ne može biti opravdano jer bi to značilo da policija ne može osigurati unaprijed najavljeno javno okupljanje građanstva. Možemo konstatirati da državna vlast ne funkcionira, odnosno da je vlast u rukama nasilnih grupacija koje odlučuju o podobnosti javnih okupljanja.

Podsjećamo, rješenje ministra unutarnjih poslova u izravnoj je suprotnosti s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jednako kao sto je i u suprotnosti sa Ustavom Republike Hrvatske. Naime, člankom 10. st. 1. Konvencije jamči se sloboda izražavanja, a člankom 11.st.1. jamči se i sloboda okupljanja.

Imajući u vidu da se i u rješenju ministra spominje svrha okupljanja i izražavanja mišljenja, a to je isticanje antiratnih i mirnodopskih stavova, nejasno je i neprihvatljivo obrazloženje iz rješenja koje spominje mogućnost uznemirenja većeg broja građana. Predstavlja pozitivnu obvezu države potpisnice Konvencije da osigura građanima da izraze takve svoje stavove. Stoga je rješenje ministra MUP-a izravno kršenje Europske konvencije i Ustava RH i odražava određenu vrstu straha ministarstva da osigura mirno okupljanje građana. To tim više jer je dobro poznato da su se na Trgu bana J. Jelačića u prošlosti održavala brojna druga okupljanja građana i građanki s raznim porukama.

Zbog zabrane održavanja antiratnog protesta, organizacije Centar za žene žrtve rata – Rosa (Zagreb), Žene u crnom (Beograd), Ženska mreža Hrvatske, Srpski demokratski forum (Zagreb), Slobodarski aktivisti (Zagreb), Centar za građansku hrabrost (Zagreb) održat će mirnu protestnu akciju u 18h na Trgu bana J. Jelačića.


Prilično napeto bilo je večeras na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, gdje su predstavnici nevladinih udruga namjeravali održati prosvjed protiv veličanja vojne akcije “Oluja”.

Prosvjed je prethodno, pod obrazloženjem da bi takvo okupljanje bilo “štetno za javni red i mir”, zabranio MUP, no na trgu se oko 18 sati svejedno okupilo dvadesetak aktivista.

Oni su namjeravali bez ikakvih govora izraziti protest protiv zabrane okupljanja, no okupili su se, međutim i daleko brojniji pripadnici braniteljskih udruga, koji su u jednom trenutku pokušali i fizički napasti prosvjednike. Veći je nered spriječila interventna policija.

Okupljeni branitelji su prosvjednicima, koje je čuvao kordon policije, uzvikivali “Četnici” i “Marš iz Hrvatske”.

“Vikali su nam će nas silovati, ubiti, da bježimo iz Hrvatske”, kaže Nela Pamuković iz zagrebačkog Centra za žene žrtve rata Rosa. Potvrdila je da su najmanje tri osobe ozlijeđene.

“Dali smo izjavu u policiji o zadobivenim ozljedama i mogućim počiniteljima”, kaže Pamuković, ističući da je cijelo vrijeme situacija bila napeta.

Pamuković je jedna od napadnutih, a ozlijeđene su još dvije osobe koje su s njom bile u grupi.

“Jednog kolegu su pogodili jajetom, kolegica je zadobila udarac u glavu, a ja sam pogođena iza vrata. Još smo u šoku. Cijelo vrijeme nas je pratila policija. Situacija je bila divlja, stalno je postojala opasnost da branitelji probiju policijski kordon i da napadnu prosvjednike”, kaže Pamuković.

– Dali smo izjavu u policiji o zadobivenim ozljedama i mogućim počiniteljima”, rekla je Pamuković, dodajući da je situacija cijelo vrijeme bila iznimno napeta.

Ženska mreža Hrvatske podnijela je kaznene prijave protiv kaznenih djela prijetnje, izazivanja nereda, poticanja na nasilje i mržnju i tjelesne ozljede. Osim toga, zatražila je da unutarnja kontrola MUP-a ispita profesionalnost ponašanja policije tijekom i nakon protesta u kojemu je od desetero sudionika četvero ozlijeđeno – kaže za ‘Novosti’ Bojana Genov iz Ženske mreže Hrvatske. Napadnuti su naime sudionici antiratnog prosvjeda koji je bio zakazan na zagrebačkom glavnom trgu na dan uoči proslave Oluje, a koji je ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić najprije dozvolio, da bi se ubrzo predomislio i prosvjed zabranio zbog, kako je naveo, ‘omalovažavanja Oluje’ i zbog toga jer bi, kako je dodao, ‘isti mogao izazvati uznemirenost kod građana, naročito kod branitelja, a mogao bi i poremetiti kretanje većeg broja ljudi’.

Nezadovoljni pokretači protesta, a riječ je o aktivistima iz organizacija Centar za žene žrtve rata – Rosa, Slobodarski aktivisti, Centar za građansku hrabrost, Ženska mreža Hrvatske i Srpski demokratski forum iz Zagreba te Žene u crnom iz Beograda, odlučili su mirnom akcijom ukazati na ministrovo nesnalaženje oko prava na slobodu okupljanja, što je rezultiralo braniteljskim kontraprosvjedom, a rezultat svega je više napadnutih aktivista i jedva izbjegnut ozbiljniji incident.

– Svojom odlukom o zabrani namjeravanog antiratnog prosvjeda ministar Orepić je ne samo pokazao da neupitne civilizacijske stečevine – mir i antifašizam, smatra kontroverznima, nego je i pokazao da nije dorastao poslu na čelu policije. Tvrdnja o omalovažavanju Oluje je proizvoljna besmislica i ne predstavlja zakonsku osnovu za zabranu javnog okupljanja. Tehnički ministar Orepić je očigledno u predizbornoj kampanji za svoju političku opciju i za to je bio spreman žrtvovati ne samo zakonitost nego i sigurnost građana i građanki – ocjenjuje Genov.

Da s ministrovim shvaćanjem temeljnih civilizacijskih vrijednosti nešto ne štima vrlo se brzo vidjelo i kad je ustvrdio da ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ mora biti dodatno pojašnjen od stručne i povjesničarske javnosti, a on sam, slično kao i drugi mu kolege iz Mosta, taj pozdrav ostavlja u tzv. sivoj zoni, ne određujući se jasno je li tu riječ o fašističkom pozdravu ili tek o nestašluku pojedinaca koji ne treba posebno sankcionirati.

– Ako ministar policije ne razumije zakone koje ta policija treba provoditi, onda je nekompetentan. Nije na ministru da poziva povjesničare da mu dadu ili ne uporište za neko ponašanje, jer on ne treba obrazlagati zakon nego ga provoditi. Isticanje fašističkih obilježja, pa tako i fašistički pozdrav, ne samo da je zabranjeno, nego je u današnje vrijeme nepristojno i neprilično. Dok diljem svijeta uz veliku pompu slave svoju pobjedu nad fašizmom, glasna manjina u Hrvatskoj silno želi Hrvatsku proglasiti ratnom gubitnicom i sljednicom fašističke tvorevine koju nije priznala niti jedna država osim država sila Osovine. Tehnički ministar i predsjednica svoju sklonost ustaškim simpatizerima, od kojih očekuju političku podršku, ne bi smjeli nametati svim građanima Hrvatske – smatra Bojana Genov.

Događaje na Trgu bana Jelačića, napad na desetak proturatnih aktivista i neadekvatnu reakciju policije za ‘Novosti’ opisuje sudionik antiratnog prosvjeda, Dražen Heroić iz Slobodarskih aktivista.

– Bili smo izloženi pokušajima fizičkih napada, fizičkim napadima i osobnim uvredama, a da se policija nije potrudila da nas adekvatno zaštiti i da privede bilo koga od napadača. Umjesto da nas policijskim kombijem prebace do policijske postaje, interventni policajci su nas proveli kroz kordon bijesne rulje i dalje pješice do postaje u Bauerovoj. Treba napomenuti da su udarali mladi ljudi, kojima je napunjena glava kako je naš protest bio četnički dernek – kaže Heroić.

– Za hrvatsko društvo potpuno je porazna činjenica da je među napadačima i protuprosvjednicima bilo puno mladih ljudi koji su u vrijeme posljednjeg rata još nosili pelene ili bili u predškolskim grupama u vrtićima. Ostrašćenost i spremnost na agresiju i kršenje zakona države u koju se zaklinju nisu rezultat njihovog neposrednog iskustva, nego odgoja kojim cjelokupno hrvatsko društvo odbija da postane mirnodopsko i miroljubivo, tolerantno i sposobno za suživot različitih nacija, religija i ideja. Ne znamo tko je podigao na noge branitelje i njihove udruge i simpatizere, ali smo prilično sigurni da to nije najavljeni mirovni skup od dvadesetak sudionika – ističe Bojana Genov. Mladi koji idealiziraju ustaštvo, policija koja tolerira veličanje poraženih ideologija, bijesna zagrebačka rulja koja napada desetak antiratnih prosvjednika i novinare, revanšistička retorika u Kninu, sve su to manifestacije društvenih napetosti koje očito nekome odgovaraju.

– Zadnji rat ostavio je iza sebe oko 30.000 poginulih i 500.000 izbjeglih i prognanih građanki i građana Republike Hrvatske. Nakon ratnih operacija počinjen je niz zločina, pljačka i palež, a političke se elite nikad nisu potrudile da se od tog zločina ograde, da ga imenuju kao zločin, da ga procesuiraju. Dvadeset je godina, i izrijekom i prešutno, građen stav da u obrambenom ratu ne može biti počinjen zločin i da ‘naši’ ne mogu biti zločinci. Političkim elitama, i srpskim i hrvatskim, međunacionalne tenzije i relativizacija zločina odgovaraju jer ih uvijek koriste u dnevnopolitičke svrhe, što stvara osnovu za bujanje nacionalizma koji je plodno tlo za nove sukobe i ratove – ocjenjuje Genov.

– Rehabilitacija poraženih snaga i vrijednosti iz Drugog svjetskog rata je spin elite kojoj je glavni cilj zagaditi pojam socijalne države koji se veže uz partizane, komuniste i bivšu Jugoslaviju, kako bi se u miru provela privatizacija i rasprodaja javnih dobara. Ujedno je to dio nemilosrdne borbe za vlast i stvaranja podjela kako bi se motiviralo potencijalno biračko tijelo da izađe na izbore. Otvorena je Pandorina kutija koju više nitko neće moći zatvoriti – ističe Dražen Heroić.

Report on Violance

Report on Violance
Sarajevo – Zagreb, 1.8.2014

Izjava za javnost

„ZLOČINI U OLUJI SU ODGOVORNOST SVIH NAS“

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (Sarajevo), Centar žene žrtve rata-ROSA (Zagreb), Centar za građansku hrabrost (Zagreb) i Ženska mreža Hrvatske, će u povodu devetnaeste godišnjice od vojne operacije Oluja 1995. godine, održati zajedničko obilježavanje i na taj način odati počast žrtvama ove vojne operacije.

U Sarajevu, 03.08.2014. god. ispred katedrale Presveta Srca Isusova, na Trgu fra Grge Martića,  od 18:00h do 19:30h, i

u Zagrebu, 04.08.2014. god.  na Trgu bana Jelačića od 11:00 do 11:30h stajat ćemo u crnini sa transparentima i u šutnji.

Ova akcija je prva zajednička akcija organizacija civilnog društva Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali i prvo obiježavanje Oluje na ovakav javni način u obje ove države.

Centar za žene žrtve rata-ROSA
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije
Ženska mreža Hrvatske
Centar za građansku hrabrost