Što je to neokonzervativna “razumna prilagodba”?
Zadovoljstvo nam je objaviti vijest da je naša akcija uspjela. Parlamentarna skupština Vijeća Europe izglasala je danas prijedlog rezolucije o „Zaštiti slobode vjere ili vjerovanja na radnom mjestu“.
Europska humanistička federacija je bila protiv teksta rezolucije jer je predlagao da se u zakon država članica uvede pojam “razumna prilagodba religiji ili uvjerenju”, što bi davalo povlašten položaj tvrdnjama temeljenim na vjerskim uvjerenjima.
François Finck (osoblje EHF-a) koji je prisustvovao plenarnom zasjedanju u Strasburgu, izvijestio nas je o rezultatima glasanja:
1) Parlamentarna skupština odbila je preporuku Davora Stiera, što znači da se preporuka ne šalje Odboru ministara Vijeća Europe. Drugim riječima, države neće dobiti preporuku za uvođenje “razumne prilagodbe” u svoje nacionalno pravo.
2) Parlamentarna skupština usvojila je rezoluciju, ali je tekst izmijenjen i dopunjen prijedlozima EHF-a . Zapravo je u dopunjenom i usvojenom tekstu svugdje izbačen pojam “razumne prilagodbe”.
Pobjeda je bila moguća jer su mnoge organizacije članice EHF podržale ovu akciju. Zahvaljujemo i predstavnicima u Vijeću Europe iz Hrvatske koji su glasali protiv originalnog teksta i dali svoj doprinos izmjenjenom tekstu.
29. siječnja 2020. tijekom plenarnog zasjedanja Vijeća Europe u Strasbourgu, zastupnici/ce Parlamentarne skupštine glasat će o nacrtu rezolucije i preporuke o „Zaštiti slobode vjere ili vjerovanja na radnom mjestu“, čiji je autor zastupnik Davor Stier (HDZ, Hrvatska).
Pod krinkom borbe protiv diskriminacije, konzervativni zastupnici odavno nastoje dati jaču težinu zahtjevima temeljenim na vjerskim slobodama, između ostalog uvodeći i pojam «reasonable accomodation» («razumna prilagodba», poznat je pojam u Europi samo iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom).
Definicija iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom glasi: »Razumna prilagodba» znači potrebnu i prikladnu preinaku i podešavanja, koja ne predstavljaju nesrazmjerno ili neprimjereno opterećenje, da bi se takvo što u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potrebno kako bi se osobama s invaliditetom osiguralo uživanje ili korištenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na ravnopravnoj osnovi s drugima,»
Pojam «reasonable accomodation» se samo u SAD i Kanadi koristi u slučaju slobode vjeroispovijesti, iako je kanadska provincija Quebec, uvidjevši negativne posljedice široke primjene te prakse, nedavno odustala od nje i izdala nove, sekularne, odredbe. Nacrt rezolucije zastupnika Stiera je pokušaj uvođenja ovog koncepta u zakonodavstvo država članica kako bi se religijskim pravima dao privilegirani položaj, uvijek koristeći argument nediskriminacije. A u biti bi primjena tog koncepta mogla ograničiti osnovna prava i slobode drugih građana, posebno ženska spolna i reproduktivna prava i prava LGBTI osoba. Na primjer, sloboda vjeroispovijesti ili savjesti često se poziva na opravdavanje odbijanja reproduktivne zdravstvene zaštite žena ili diskriminacije LGBTI osoba.
Sve države članice Europske unije su potpisnice Europske konvencije o ljudskim pravima (ECHR) čiji članak 9. štiti “pravo na slobodu misli, savjesti i religije”. Europski sud za ljudska prava također uspostavlja pravednu ravnotežu između interesa pojedinca i društva u cjelini. Ne samo što ne vidimo razlog za uvođenje ovog koncepta, nego razaznajemo snažne pravne i političke argumente protiv njegovog usvajanja. Sam nacrt rezolucije izrijekom navodi te argumente, citiramo: „u nekim će se društvima vjernici susresti s poteškoćama u svakodnevnom životu u vezi s vjerskim praznicima, propisanim vremenima za molitvu, prigovora savjesti medicinskog osoblja na pobačaj, prehrambenim zakonima ili drugim zahtjevima iz njihovog vjerskog uvjerenja. ” Postoji veliki rizik da će tzv. zahtjevi za «razumnom prilagodbom» na temelju religije ili vjerovanja na radnom mjestu štetiti pravima drugih i to upravo pravima koja su više ugrožena, a to su seksualno i reproduktivno zdravlje i prava žena i prava LGBTI osoba, jer bi se religijski zahtjevi mogli upotrijebiti za njihovu diskriminaciju.
«Razumna prilagodba» također dovodi do nejednakosti među zaposlenicima, jer se zahtjevima zaposlenika na temelju religije ili vjerovanja daje veća težina. Nacrt preporuke pretpostavlja da zaposlenici koji pripadaju vjerskim skupinama imaju “specifične potrebe” i tretiralo bi ih se povoljnije nego potrebe drugih. U samom Nacrtu rezolucije, pod točkom 34 se spominju argumenti protiv «razumne prilagodbe» za koje mislimo da su uvjerljivi: „stvaranje„ prava na zahtjev za prilagodbu “privilegiralo bi religiju pred drugim zaštićenim pravima. Štoviše, to može dovesti do rizika sukobljavanja standarda između prava koji se primjenjuje na religiju i prava da se traži fleksibilan rad za druge radnike.”
Nacrt rezolucije i preporuke predloženi za glasanje u Skupštini daleko su od povećanja jamstva jednakih ljudskih prava za sve, prije će ugroziti prava nekih od najugroženijih članova društva. Zajedno s Europskom humanističkom federacijom (EHF), čiji je član i Centar za građansku hrabrost, vjerujemo da je ključno suprotstaviti se neokonzervativnim pokušajima favoriziranja religijskih prava nauštrb sekularnosti i ravnopravnosti svih građana.
Stoga smo zamolili neke hrvatske članove i članice Parlamentarne skupštine Vijeća Europe da odbiju usvajanje predloženog nacrta rezolucije, tj. da pruže adekvatne amandmane na predložen nacrt.