Prvi rezultati popisa stanovništva 2021., koje je Državni zavod za statistiku (DZS) objavio u petak, pokazuju da je prvi puta od samostalnosti Hrvatske broj katolika pao ispod 80 posto: pripadnost katoličkoj vjeroispovjesti izrazilo je 78,97 posto ispitanika, dok ih je deset godina ranije bilo 86,28 posto.
Raste broj agnostika, skeptika i onih koji se izjašnjavaju kao atesiti. Lani je takvih bilo 6,4 posto, a tijekom Popisa iz 2011. njih 4,5 posto.
Eppur si muove!
Raste broj agnostika, skeptika i onih koji se izjašnjavaju kao atesiti. Lani je takvih bilo 6,4 posto, a tijekom Popisa iz 2011. njih 4,5 posto.
Eppur si muove!
U spomen na tri žene ubijene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine u Hrvatskoj se od 2004. godine taj dan obilježava kao Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Toga je dana, prije 23 godine, tijekom brakorazvodne parnice policajac Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a ranio je i zapisničarku Stanku Cvetković.
U Hrvatskoj nasilje nad ženama, posebice fizičko, najčešće se događa u obiteljskoj zajednici koja bi trebala biti najsigurnije okruženje. Većina žrtava obiteljskog nasilja su žene, a počinitelji obiteljskog nasilja najčešće su muškarci, odnosno bračni ili izvanbračni suprug, bivši suprug, otac žrtve ili njezina djeca.
Obiteljsko nasilje muško je nasilje.
Nažalost, pandemija COVID-19 dodatno je intenzivirala učestalost obiteljskog nasilja jer su žrtve obiteljskog nasilja bile prisiljene provoditi s nasilnikom 24 sata dnevno.
Odgovornost za sprječavanje nasilja i zaštitu žrtava sigurno je jedna od najvećih i najvažnijih odgovornosti policije i katastrofalno lošeg pravosuđa, ali i čitave zajednice i društva. Nužne su promjene u sustavu odgoja i obrazovanja koje će, osim oštre osude svakog nasilničkog ponašanja, sustavno raditi na osvješćivanju o nasilju kao neprihvatljivom ponašanju. Mediji igraju vrlo važnu ulogu u tom procesu, no većina ih o obiteljskom nasilju izvještava izuzetno loše, nerijetko prikazujući žrtvu krivom za ono što joj se dogodilo, dok se zlostavljač istovremeno prikazuje osobom koja je zločin počinila iz ljubomore i strasti, mirnim i obiteljskim čovjekom, dobrim susjedom kojega su svi voljeli, braniteljem Domovinskog rata, inače dobrim suprugom i ocem očito isprovociranim ovim ili onim.
O pravosuđu koje silovatelje djece osuđuje na svega šest mjeseci zatvora i za olakotne okolnosti im uzima to što su maloljetnu djevojčicu materijalno zbrinuli (platili troškove pobačaja), ili činjenicu da su bili sudionicima Domovinskog rata, ne treba ni govoriti, ali ga treba mijenjati te oštro osuđivati i reagirati na svaku neprimjerenu presudu.
I mi, građanke i građani, trebamo preuzeti dio odgovornosti - ne smijemo zatvarati oči pred nasiljem koje vidimo i čujemo već prijaviti baš svako na koje naiđemo. Ne smijemo osuđivati žrtvu zbog toga što vrlo često ne napušta nasilnika već ostaje uz njega zbog emocionalne, ili ekonomske ovisnosti, zbog straha od osvete ili ucjene, ali i zbog straha od nerazumijevanja i osude okoline.
I zato roditelji, učite sinove da cijene i poštuju žene, učite ih ispravno pokazivati i kanalizirati emocije, osuđujte svako nasilničko ponašanje i ne namećite im krive obrasce ponašanja s kojima se počinje već od vrlo malih nogu – tipičan primjer toga vidimo već u zajedničkim igrama na dječjim igralištima tijekom kojih često možemo čuti „tko se tuče taj se voli“.
Učite kćeri da su jednako vrijedne kao i dječaci i da im uloga nije u zadovoljavanju kriterija koje pred njih postavi muškarac već da su autonomna bića koja se ostvaruju sama po sebi i sama za sebe. Usađujte im i razvijajte osjećaj samopoštovanja i samodostatnosti, ne učite ih da šute i trpe, neka budu glasne i bučne!
Toga je dana, prije 23 godine, tijekom brakorazvodne parnice policajac Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a ranio je i zapisničarku Stanku Cvetković.
U Hrvatskoj nasilje nad ženama, posebice fizičko, najčešće se događa u obiteljskoj zajednici koja bi trebala biti najsigurnije okruženje. Većina žrtava obiteljskog nasilja su žene, a počinitelji obiteljskog nasilja najčešće su muškarci, odnosno bračni ili izvanbračni suprug, bivši suprug, otac žrtve ili njezina djeca.
Obiteljsko nasilje muško je nasilje.
Nažalost, pandemija COVID-19 dodatno je intenzivirala učestalost obiteljskog nasilja jer su žrtve obiteljskog nasilja bile prisiljene provoditi s nasilnikom 24 sata dnevno.
Odgovornost za sprječavanje nasilja i zaštitu žrtava sigurno je jedna od najvećih i najvažnijih odgovornosti policije i katastrofalno lošeg pravosuđa, ali i čitave zajednice i društva. Nužne su promjene u sustavu odgoja i obrazovanja koje će, osim oštre osude svakog nasilničkog ponašanja, sustavno raditi na osvješćivanju o nasilju kao neprihvatljivom ponašanju. Mediji igraju vrlo važnu ulogu u tom procesu, no većina ih o obiteljskom nasilju izvještava izuzetno loše, nerijetko prikazujući žrtvu krivom za ono što joj se dogodilo, dok se zlostavljač istovremeno prikazuje osobom koja je zločin počinila iz ljubomore i strasti, mirnim i obiteljskim čovjekom, dobrim susjedom kojega su svi voljeli, braniteljem Domovinskog rata, inače dobrim suprugom i ocem očito isprovociranim ovim ili onim.
O pravosuđu koje silovatelje djece osuđuje na svega šest mjeseci zatvora i za olakotne okolnosti im uzima to što su maloljetnu djevojčicu materijalno zbrinuli (platili troškove pobačaja), ili činjenicu da su bili sudionicima Domovinskog rata, ne treba ni govoriti, ali ga treba mijenjati te oštro osuđivati i reagirati na svaku neprimjerenu presudu.
I mi, građanke i građani, trebamo preuzeti dio odgovornosti - ne smijemo zatvarati oči pred nasiljem koje vidimo i čujemo već prijaviti baš svako na koje naiđemo. Ne smijemo osuđivati žrtvu zbog toga što vrlo često ne napušta nasilnika već ostaje uz njega zbog emocionalne, ili ekonomske ovisnosti, zbog straha od osvete ili ucjene, ali i zbog straha od nerazumijevanja i osude okoline.
I zato roditelji, učite sinove da cijene i poštuju žene, učite ih ispravno pokazivati i kanalizirati emocije, osuđujte svako nasilničko ponašanje i ne namećite im krive obrasce ponašanja s kojima se počinje već od vrlo malih nogu – tipičan primjer toga vidimo već u zajedničkim igrama na dječjim igralištima tijekom kojih često možemo čuti „tko se tuče taj se voli“.
Učite kćeri da su jednako vrijedne kao i dječaci i da im uloga nije u zadovoljavanju kriterija koje pred njih postavi muškarac već da su autonomna bića koja se ostvaruju sama po sebi i sama za sebe. Usađujte im i razvijajte osjećaj samopoštovanja i samodostatnosti, ne učite ih da šute i trpe, neka budu glasne i bučne!
S veseljem vas pozivamo na našu sljedeću online grupu podrške u četvrtak, 22.09.2022. u 20 sati.
Pridružite nam se u sigurnom i podrživom prostoru naše online zajednice kako biste naučile kako si pružiti samopdršku i brigu oko vlastitog iskustva pobačaja. Ukoliko ste prošle, prolazite, ili ćete uskoro proći kroz pobačaj, dobrodošle ste.
Za prisustvovanje ispunite obrazac: https://docs.google.com/forms/d/1oSTfoSQVTXDU4uo1kGgtXKR48CJZb2JlGxkquHqsz6M/viewform?chromeless=1&edit_requested=true
Pridružite nam se u sigurnom i podrživom prostoru naše online zajednice kako biste naučile kako si pružiti samopdršku i brigu oko vlastitog iskustva pobačaja. Ukoliko ste prošle, prolazite, ili ćete uskoro proći kroz pobačaj, dobrodošle ste.
Za prisustvovanje ispunite obrazac: https://docs.google.com/forms/d/1oSTfoSQVTXDU4uo1kGgtXKR48CJZb2JlGxkquHqsz6M/viewform?chromeless=1&edit_requested=true
Pridružite nam se sutra na Skepticima u pubu i poslušajte što su Hrabre sestre u skoro 2 godine aktivizma postigle. 🙂
#hrabresestre
#hrabresestre
