Pomirljive poruke i iskrena svjedočanstva civilnih žrtava Oluje, ali i hrvatskih branitelja, koje imamo prilike čuti ovih dana u Hrvatskoj nam daju nadu, da je došlo vrijeme da kao društvo konačno zakoračimo u smjeru iskrenog suosjećanja, a nadamo se i pomirenja. I to baš usprkos svima onima (s obje strane), koji ratne traume ne prestaju koristiti u dnevnopolitičke svrhe i time najviše profitiraju od netrpeljivosti i mržnje, koja vlada između nekada suprotstavljenih ratnih strana. Pokazati suosjećanje s patnjom, koju je preživjela druga strana u ratu ne znači negirati vlastita ratna iskustva i traume. Naprotiv, došlo je vrijeme da zajedničkim pričama i suosjećanjima ispunimo naše živote i gradimo bolje društvo našoj djeci. Slobodno šerajte našu obavijest. 🙂

Što mislite, jesmo li kao društvo - nakon 25 godina - spremni poslušati i drugu stranu koja je patila u ratu? Samo saslušati, priznati tuđu bol? Pustiti da nas ta priča dodirne? Bez dodatnih "ali, vi ste..." / "vaši su..."... jer činjenice znamo, oko njih se ne mislimo sporiti. Vidjeli smo da neki u Saboru ne mogu bez glupih replika, a možemo li mi, na ovoj stranici, zastati na tren i pružiti suosjećanje?

"Prema poznatim statistikama žene u prostituciju najčešće ulaze kao maloljetnice i to nakon što su pretrpjele obiteljsko zanemarivanje, zlostavljanje, često i seksualno zlostavljanje i incest te prostitucija za te žene predstavlja produžetak preživljene traume koja nerijetko kao posjedicu ima i manjak samopoštovanja, ponavljanje traumatizirajućeg iskustva kao i osjećaj manje vrijednosti i ideju da „samo zato i služe“ i da „ne zaslužuju ništa bolje“. Takvim ženama je potrebna psihološka i socijalna pomoć, a ne ponavljanje traumatizirajućeg seksualnog nasilja kojem su nužno u prostituciji izložene."
Potpišite peticiju i dijelite dalje!