Ljudi koji svoj odnos prema svijetu grade na ljudskom znanju i kritičkoj svijesti, potaknuti suosjećanjem i solidarnošću za potrebe i prava drugih, sebe nazivaju humanistima i humanistkinjama.
Svaka osoba snosi odgovornost za svoj život. Naši postupci trebaju biti temeljeni na promišljenim odlukama, a ne na nepromišljenom prihvaćanju tuđih stavova, vlastitih strahova i ustaljenih navika. Kritičko preispitivanje sebe i društva, autoriteta, stečenog znanja, religijskih učenja, tradicija, korištenje vlastitog razuma, građanska hrabrost, spremnost preuzimanja odgovornosti za vlastite riječi i djela – koristit će nama i našoj djeci da bez straha i obmana, odgovorno i ispunjeno, živimo život vrijedan življenja.
Pojam “evolucijski humanizam“, kojeg naša udruga promovira, označava postnacionalni, sekularni i kritičko-racionalni (tj. i antidogmatski i antirelativistički) svjetonazor, koji je uveo Julian Huxley, zasnovan na znanstvenim, filozofskim i umjetničkim izvorima.
Tko ima znanost, filozofiju i umjetnost, taj ne treba religiju!
…evolucijski humanisti ne iznose nekakvu gorku poruku, nego jednu potpuno vedru, koja sasvim zasjenjuje alternativna nastojanja ’religiozne konkurencije’. Razlozi za to su očiti: Kao prvo, ’radosna vijest evolucijskog humanizma’ donosi takav smisao /života/ koji je zaista iskusiv pomoću osjetila, a ne mora se nadosjetilno sanjati. Kao drugo, ona je u skladu s najboljim spoznajnim sistemom koji je čovječanstvo u svojoj povijesti razvilo: sa znanošću«. Rezultat toga je da »prosvjetiteljski projekt uklanjanja iluzija o svijetu daje svijetu jedan novi, ’racionalni čar’«
Humanistička misao je bez feminističke nepotpuna – tek u međusobnoj povezanosti one nude potpunu sliku društva koje svoju patrijarhalnost najlakše temelji na religijskim postulatima. Lakoća se ne ogleda u jačini i razboritosti argumenata, nego u svojevrsnoj auri dogmatičnosti religijskog poimanja patrijarhalnih struktura moći. Smatramo da feministkinje i feministi ne smiju popustiti pred izazovom kritičkog promišljanja religijskog poimanja ženskog identiteta. U kritici takvih svjetonazora i u promišljanju alternativa upravo jasna i nedvosmislena feministička misao nudi najjezgrovitije odgovore.
No feministička teorija nije samo bitna u religijskom diskursu. Postoji i ogromna potreba za razbijanjem predrasuda koja vladaju prema feminističkom pokretu u aktivnoj ireligioznoj zajednici. Iznenađene smo izraženim antifeminističkim stavom koji svako malo ispliva na društvenim mrežama među aktivnim (inozemnim i tuzemnim) ireligioznim osobama. Stupanj neznanja o feminističkoj povijesti, logičke pogreške i krivi zaključci koji se donose na osnovu antifeminističkog i često seksističkog stava ne čude nas, koliko zapanjujuća i ignorantska tvrdoglavost s kojom se ti stavovi pokušavaju racionalno opravdati.