Naš Legat je dobio ime po Sophie Scholl, njemačkoj studentici koja je pokazala hrabrost da progovori protiv Trećeg Reicha za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ona je naša heroina. Dok su njeni sugrađani konformistički šutjeli ili se pokorili vlastitom kukavičluku, ona je imala hrabrosti spoznati krvoločnost mračnog političkog režima svoje mladosti, po cijenu svog života suprotstaviti mu se riječju i djelom te u najtežim trenucima ustrajati u borbi protiv nečovječnosti.

“Kako možemo očekivati da pravednost prevagne, kada jedva da ima nekoga ko bi ponudio sebe individualno za pravednu stvar?“

“Nećemo šutjeti. Mi smo vaša grižnja savjest. Bijela ruža vas neće ostaviti na miru!”

– završne rečenice četvrtog letka.

Kao članica njemačkog pokreta otpora „Bijela ruža“ Sophie je zajedno sa svojim bratom Hansom i prijateljem Christopherom Probstom uhićena nakon dijeljenja letaka na Sveučilištu u Münchenu 19. veljače 1943. godine. Nakon mukotrpnog ispitivanja izvedeni su pred sud koji ih je proglasio krivima za izdaju, te su 22. veljače 1943. godine u pet sati poslijepodne pogubljeni na giljotini.

Mlada je Sophie na suđenju rekla: “Netko je na kraju, morao početi. Ono što smo mi rekli, tako misli mnogo drugih. Samo se ne usude to izreći.”

Sophie Scholl nije spasila vlastiti život, no odlučno je obranila svoja moralna i etička uvjerenja. Nacistički sustav nije ju uspio slomiti ni kada je govorila pred sudom niti kada je kročila prema giljotini. Navodno su njene posljednje riječi bile:

Kako možemo očekivati da pravednost prevagne, kada jedva da ima nekoga ko bi ponudio sebe individualno za pravednu stvar? Tako je sjajan sunčan dan, a ja moram ići. Ali koliko njih mora umrijeti na frontama ovih dana, koliko mnogo mladih, običavajućih života. Što moja smrt znači ako će zbog naših akcija tisuće biti upozoreni?

O Sophijinoj je hrabrosti govorila i osobna Hitlerova tajnica, Traudle Jung, rekavši kako je vlastito neznanje o nacističkom režimu uvijek olako opravdavala svojom nezrelom mladošću, dok jednog dana nije slučajno prošla pored spomenika Sophie Scholl u Münchenu i shvatila da su isto godište te da je Sophie pogubljena iste godine kada je ona primljena u službu kod krvoločnog diktatora.

 

hr
%d blogeri kao ovaj: