Recommendation Letter

Kao udruga koja se bavi promicanjem i poticanjem građanske hrabrosti, zaštite ljudskih prava i spolne ravnopravnosti posebna nam je čast bila što je članica naše udruge u 2012. godini surađivala s udrugom Zagreb Pride, te s ostalim volonterima sudjelovala u Organizacijskom odboru Povorke ponosa.

U nastavku slijedi proglas Povorke ponosa 2012. godine.

   

 POVORKA PONOSA LGBTIQ OSOBAZAGREB PRIDE 2012.

Imamo obitelj!

Tisućljetni hrvatski san

P R O G L A S

 

Mi smo lezbijke, gejevi, biseksualne, transrodne, interseksualne i kvir majke, očevi, djeca, rođaci, tetke, strine, ujaci, stričevi, samkinje i samci, udovice i udovci. Sretni/e i tužni/e, voljeni/e i nevoljeni/e, siromašni/e i privilegirani/e,

rađamo se, školujemo, živimo i radimo, plaćamo poreze i doprinose bez ikakvih olakšica, biramo na izborima ili ih se pak gnušamo, veselimo se i plačemo, rastajemo se i sastajemo, volimo i ne volimo, živimo i postojimo otkad je svijeta i čovjeka.

Nazivaju nas istospolnim zajednicama, istospolcima, registriranim životnim partnerstvima, homoseksualcima i lezbačama, kurvama i pederima, promiskuitetnim nakazama, otpadnicima i ološem ili pak samo lažnim problemom ovoga društva. Marginaliziraju nas i isključuju iz društva.

No, mi smo zajednica koja ne isključuje nikoga. Mi, koji/e koračamo u Povorci ponosa Zagreb Pridea zajednica smo koja traži puna građanska prava za sve: lezbijke, gejeve, biseksualne, transrodne, transeksualne osobe i heteroseksualne, strejt prijateljice i prijatelje. Mi smo ti koji svojim životima, svojim identitetima i iskustvima, svojim potrebama za jednakopravnošću ne mašemo mačem superiornosti, ne dociramo s visoka i ne tumačimo drugima kako da uređuju vlastite živote. Jedanaesti put u Zagrebu zauzimamo ulice svoga grada da bismo ponovno potvrdili svoju svetu misiju: mi smo na strani pravde , ne egoizma!

Ne trebamo učitelje, sveučilišne profesorice, estradne zvijezde, populističke političare i licemjerne ministrice, premijere i predsjednike, popove i vračeve, fundamentaliste i fanatike, talibanske komentatore i pučke tribune, psihijatrice i doktore da nas uče što to obitelj jest! Jer mi znamo što je obitelj! Mi jesmo obitelj. Mi nismo nastali/e slučajno: i sami/e potječemo iz obitelji, nismo začeti po duhu svetom, nisu nas donijele rode.

Oni/e sretniji/e među nama odrasli su u obiteljima punima ljubavi, poštovanja, razumijevanja i podrške. Druge od nas, rođene u svetoj obitelji, blagoslovljenoj od svećenika i priznatoj od države i društva, tukli su, mrzili, silovali, istjeravali iz domova i diskriminirali. Obitelji nisu one koje tjeraju gej dječaka psihijatru, psihologu ili svećeniku-egzorcistu; obitelji nisu te koje transeksualne djevojke prisiljavaju uzimati testosterone; nisu obitelji te koje inzistiraju da se lezbijke udaju za muškarca, nije obitelj ona koja transeksualnim dječacima negira pravo na odlučivanje o njihovim tijelima; nisu obitelji te koje su zadojene slijepom mržnjom i odbacivanjem vlastite djece! Da bi se nešto nazvalo obitelji nije dovoljno imati samo dvije osobe različitog spola i njihovo biološko potomstvo. Obitelj je ona u kojoj se ženu ne mlati, u kojoj sin nije zlostavljan, čija djeca nisu ponižavana i zanemarivana.

Ljubav je ta koja okuplja i osmišljava obitelj. Obitelj je ona u kojoj se voli, poštuje i prihvaća! Mi smo ta obitelj! Istospolne, raznospolne, homoseksualne i heteroseksualne… sve su te zajednice obitelji! Nismo drukčiji ni mi LGBTIQ roditelji/ce, niti su drukčija naša djeca! Djeca koja postoje i koja žive u Hrvatskoj. Neka najesen kreću u školu, druga je uskoro završavaju, a treća će se tek roditi. Djeca koja su nastala našom odlukom, odlukom nas roditelja. To su djeca koja su voljena nevezano uz način na koji su došla na svijet: planiranjem, mogućnostima koje nudi suvremena medicina, usvajanjem ili su rođena u nekim drugim, prijašnjim obiteljima koje smo pokušali/e graditi.

Mi koji/e smo dio velike LGBTIQ obitelji odbijamo biti nevidljivi/e, odbijamo biti neravnopravni/e, odbijamo slušati poruke da naše obitelji ne postoje.

Nikada se nećemo zadovoljiti milostinjom, mrvicama i licemjernim kompromisima vladajućih i bigota. Ne zadovoljavaju nas njihove poruke da će nam velikodušno priznati samo neka prava. Mi želimo i tražimo sva prava, zahtijevamo jednakopravnost!

Mi koji/e koračamo u Povorci ponosa sad kažemo – dosta! Dosta vulgarnim uvredama poput onih koje gledamo na televiziji, čitamo u novinama i slušamo na radiju. Kažemo dosta sofisticiranim uvredama političara/ki.

Naša vizija je prihvaćanje, naša želja je jednakopravnost, naša potreba je solidarnost. Ovo su vrijednosti na kojima bi trebale počivati sve obitelji – životne zajednice i partnerstva izgrađena na ljubavi, a ne na mržnji. Mi ćemo izboriti svoje pravo da uređujemo svoje živote kako želimo. Kao punopravni i ravnopravni subjekti društva u kojem osobna sloboda jednog pojedinca/ke prestaje tamo gdje počinje sloboda drugog/e.

Izgrađivat ćemo svoje obitelji, odgajati i školovati svoju djecu, podržavati se u znaku ljubavi i solidarnosti, imati veliku, ponosnu i samosvjesnu LGBTIQ zajednicu, društveno odgovornu i utjecajnu.

I zato poručujemo svima, drage prijateljice i dragi prijatelji – u ovoj borbi za pravdu bit će povrijeđeni mnogi/e od nas, a mnogi/e već jesu. Krv lezbi, pedera, bipsića/ki i trandži te svih nas prezrenih proljeva se po čitavom svijetu. Istovremeno bauk pederluka kruži čitavom Hrvatskom; danas Zagreb i Split, sutra Osijek, Rijeka, Zadar… Nikad ništa više neće biti isto. Nikakva religijska, stranačka ili takozvana obiteljska tradicija ne može zaustaviti promjenu. Zato što svijet uvijek ide naprijed – stalna na tom svijetu samo mijena jest!

I postat ćemo građani/ke, i bit ćemo ljudi – punopravni/e i jednaki/e. Jer naše vrijeme je došlo, a velik je posao pred nama. Naša će ljubav pobijediti svaku mržnju!

 

Članice i članovi Organizacijskog odbora Povorke ponosa 2012. – “Imamo obitelj! Tisućljetni hrvatski san!”

Zvonka Barbir, Dora Bilandžić, Mariana Cerovečki, Damir Hršak, Marko Jurčić, Mario Malčak, Daniel Martinović, Maja Mrzaj, Luka Nimac, Ivan Novosel, Luka Pervan, Toni Petković, Matea Popov, Nada Topić Peratović, Svjetlana Vukić, Luka Vukobratović i Nikola Zdunić.

Recommendation Letter


As an association which promotes and supports civil courage, human rights protection, gender equality and the rights of LGBTIQ persons we were honoured by cooperation with Zagreb Pride and participation in the organization of Pride Parade along with other volunteers.

Here we bring the manifesto for the 2012 Pride Parade.

   

ZAGREB LGBTIQ PRIDE MARCH 2012

We have Family!

A Millennium of Croatian Dreaming

M A N I F E S T O

  

We are lesbian, gay, bisexual, transgender, intersex and queer mothers, fathers, children, cousins, aunts, uncles, singles, widows and widowers. Happy and sad, loved and unloved, poor and privileged, we are born, go to school, live and work, pay taxes without exemptions, we vote in elections or detested them; we celebrate and we cry, say goodbye and meet again, we love and don’t love, and we have lived and existed for as long as mankind has been on earth.

They call us the same-sex community, same-sex registered life partners, homosexuals, gays and lesbians, dykes and fags, promiscuous freaks, outcasts and scum, or just an invented problem of society. They marginalize and exclude us.

However, we are a community that does not exclude anyone. We who march in Zagreb Pride are seeking full civil rights for all: lesbians, gays, bisexuals, transgendered and transsexual people, and for our heterosexual, straight friends. We are the ones who, with our lives, our identities, our experience, our need for equality, are not waving a sword of superiority, we don’t look down on others from on high, and we do not tell them how to run their lives. For the eleventh time in Zagreb we will occupy the streets of our city to once again confirm our holy mission: we are on the side of justice, and not egotism!

We don’t need teachers, university professors, film stars, populist politicians or hypocritical ministers, prime ministers or presidents, priests or shamans, fundamentalists or fanatics, televangelist commentators or popular judgement, psychiatrists or doctors to tell us what ‘family’ is! Because we know what is family. We are a family. We did not appear from anywhere: we ourselves came from families; we were not conceived by the Holy Spirit, nor brought by a stork.

The fortunate among us grew up in families full of love, respect, understanding and support. Others among us, born in a holy family, blessed by a priest and recognised by state and society, were beaten, hated, raped, kicked out of home and discriminated against. Family is not forcing gay children to psychiatrists, psychologists or priest-exorcists. Family is not making trans girls take testosterone. Family is not insisting that lesbians marry men. Family is not denying trans boys the right to decide about their own bodies. Family is not inspired by blind hatred to reject its own children. To be called ‘family’, it is not enough to simply have two people of the opposite sex and their biological offspring. Family is when the wife is not beaten, the son not abused, the children not humiliated or neglected.

Love is what brings together and creates a family. Family is that which loves, respects and accepts. We are that family. Same-sex, different-sex, homosexual and heterosexual… These are all family groups. We are no different, we who are LGBTIQ parents, nor are our children any different. Children who exist, and who live in Croatia. Some start school in Autumn, others will finish soon, and some have only just been born. Children who have come from our decision, our decision as parents. These are children who are loved, no matter how they came into this world: through planning, the possibilities offered by modern medicine, adoption, or by being born in another, previous family that we tried to build.

We who are part of the greater LGBTIQ family refuse to be invisible. We refuse to be unequal. We refuse to heed the message that our family does not exist.

We will never be satisfied with charity, crumbs, and hypocritical compromises from those who rule, or from bigots. We are not satisfied with the message that they will generously allow us some rights. We desire and seek all rights. We demand equality!

We who walk in the Pride March are now saying “Enough!” Enough vulgar insults such as those we see on television, read in the newspapers and hear on the radio. We say enough sophisticated insults from politicians.

Our vision is acceptance. Our desire is equality. Our need is solidarity. These are the values which all families should be based – partnerships built on love, and not on hate. We will fight for our right to arrange our lives as we wish, as full and equal members of a society in which and individual’s personal freedom stops where another’s freedom begins.

We will build our families, raise and educate our children, support each other in the name of love and solidarity, and be part of a large, proud and confident LGBTIQ community that is socially responsible and influential.

And so we say to all our dear friends, that in this fight for justice many will be hurt, as many already have been. The blood of dykes and fags, bi and trans people – of all of us who are downtrodden, has been spilt throughout the world. At the same time the spectre of faggotry is circling Croatia: today Zagreb and Split, tomorrow Osijek, Rijeka, Zadar… Nothing will ever be the same. No religious, political, or so-called family traditions can stop the change. Because the world is always moving forward. The only constant in this world is change!

And we will become citizens, and we will be people – with full rights, equal. Because our time has come, and the work ahead of us is great. Our love will overcome all hate!