Žene u Crnom

Podlistak „Žene, mir, bezbednost, januar-februar 2013. (klikni sliku)

Decenijska ćutnja o zlu

„O banjalučkoj šutnji” razgovaralo se 30. januara 2013. u Beogradu. Predavačica je bila Nada Peratović iz Centra za građansku hrabrost u Zagrebu. Prikazan je dokumentarni film ’’Back to Bosnia’’.


Civilno društvo

Ovu je akciju podržao i Centar za građansku hrabrost – feministička i slobodnomisliteljska udruga osnovana 2011. s ciljem samospoznaje, osvješćivanja i osnaživanja građanki i građana, promicanja i poticanja građanske hrabrosti, feminističkog aktivizma, ljudskih, posebice ženskih prava, rodne ravnopravnosti, svjetonazora ateista, agnostika, humanista i ostalih ireligioznih osoba, prava manjina i LGBTIQ osoba.

– Ugodno smo iznenađeni odazivom ljudi, ali i volontera koji nam se javljaju u vezi ove peticije. Čak smo pomalo zatečeni reakcijom tihe većine i vjerujemo kako će se na ovaj način senzibilizirati oni koji do sada nisu imali priliku djelovati iako slično razmišljaju – kaže Željko Peratović iz Centra za građansku hrabrost koja promiče vrijednosti sekularnog i evolucijskog humanizma i slobodoumlja te potiče slobodno i kritičko razmišljanje te znanstvenu i racionalnu spoznaju.

Humanističke radionice za djecu

Jedna od aktivnosti ove udruge su Humanističke radionice za djecu onih koji ne žele prihvatiti društveno nametnutu normu o povezanosti nacije i vjere te djecu ne odgajaju u vjerskom duhu.

– Do sada je održana jedna radionica, a drugu su nam poremetile vremenske neprilike pa smo ju odgodili za 9. lipnja. Na radionicama koje pohađa desetak polaznika djeci želimo pružiti potpun doživljaj pa tako uz predavanja iz humanizma profesorice s Instituta Ruđer Bošković, održavamo i druženja te male proslave kao ekvivalent događajima kao što su Prva pričest i slični vjerski sakramenti kojima pristupaju djeca koja pohađaju vjeronauk. To nije nadomjestak tim događajima nego im želimo dati više humanističkih vrijednosti  iz istih potreba koja se daju na vjeronauku. No, ondje se to djeci usađuje kao gotova istina, bez kritičkog razmišljanja i preispitivanja. Na prvoj proslavi smo imali tortu i malu svečanost kako bi se djeca toga uvijek sjećala, ali na drugačiji način. Imamo puno planova, no budući da smo neprofitna udruga u kojoj djeluju sami volonteri i još uvijek nismo aplicirali na nikakve natječaje, za sada imamo tek ovu aktivnost za djecu. Do kraja godine planiramo još nekoliko takvih radionica koje se održavaju u Luci Pokupskoj. Ondje bi se mogli organizirati i kampovi za djecu te slični sadržaji. Iduće ćemo godine imati svakako više aktivnosti za one koji drugačije razmišljaju – navodi Peratović koji otkriva kako im se javljaju mnogi roditelji koji ne žele da njihova djeca idu na izbornu nastavu vjeronauka no često su prisiljeni jer sat tog predmeta najčešće nije prvi ili posljednji, a djeca nemaju nikakvu alternativu.

Raskinuti Vatikanske ugovore

– U mnogim školama barem jedno do dvoje djece ne pohađa nastavu vjeronauka zbog čega su osuđeni na čekanje u školskim hodnicima da nastava tog izbornog predmeta završi. Na taj su način često prisiljeni da pohađaju vjeronauk iako ne bi željeli. Osim toga, mnogi nastavnici nameću djeci i roditeljima taj izborni predmet govoreći kako na njemu neće ništa loše naučiti. Javljaju se roditelji i čija su djeca pohađala vjeronauk, no više to ne žele. Imamo i slučajeva poput onoga kada ženi u ljekarni nisu htjeli izdati kontracepcijske tablete. Mnogo je primjera kojima tek sada shvaćamo što za nas znače Vatikanski ugovori. Upravo i ovom peticijom želimo osvijestiti ljude o privilegijama Katoličke crkve te vršiti pritisak na Vladu RH da joj uvede porez. Želimo i da se raskine Vatikanski ugovor, kojemu se treba drugačije pristupiti. Ni jedna europska zemlja nema ugovor s Vatikanom u ovom obliku. Moguće je kako će Vatikan u savezništvu s Hrvatskom, upravo preko tih ugovora pokušati nametati neke svoje vrijednosti – komentira Peratović aktualna događanja spomenuvši kako sve kampanje koje trenutno provodi Pokret Hrast, Katolička crkva i inicijativa „U ime obitelji“ isplanirane i dugoročne, te dodaje kako Centar za građansku hrabrost podržava projekt zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama.

 Maja Celing Celić


GONG

Kuha li i tata povrće i čije je žensko tijelo

“Stoga, smatraju da treba izbjegavati rodne i druge stereotipe pa je tako potrebno izmijeniti pitanja „Koje povrće kuha tvoja mama?“ i „Kako tvoja mama priprema stol za ručak?“  I zašto nećemo reći „Tata pomaže mami kod pranja suđa“? Kad je, pak, riječ o zdravoj prehrani, treba uvažiti i činjenicu postojanja alergija koje zahtijevaju promjenu ishrane jer su neki osjetljivi na laktozu u mlijeku, a tu su i alternativni modeli ishrane, naime, u društvu postoje i vegetarijanci te neki ljudi pojedine namirnice ne jedu iz etičkih ili vjerskih razloga. Također, u uvodnom dijelu materijala „Stigmatizacija i diskriminacija seksualnih manjina trebalo bi dodati uvod iz pozicije ljudskih prava i identiteta te uvažavanja različitosti, a ne samo polaziti iz pozicije stigmatizacije.

Čije je žensko tijelo?

I udruge Centar za građansku hrabrost i Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku upozorava na nepotrebne stereotipe u Kurikulumu te mole da se u svim radnim listovima pazi na dosljednu primjenu načela rodne ravnopravnosti. Uostalom, roditeljska je obveza opisana u Obiteljskom zakonu da se djecu odgaja po načelima rodne ravnopravnosti, a to je i jedno od ustavnih načela RH, stoga se o  njoj u hrvatskim školama itekako treba govoriti. Baš kao i o činjenici da  među mladima postoje osobe homoseksualnog ili transseksualnog identiteta, čijem se zdravom spolnom životu mora posvetiti posebna pažnja.

S druge strane, u dokumentu „Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje“ nedovoljno se govori o feminističkom pristupu pravu na pobačaj. Treba spomenuti pravo žene nad svojim tijelom, naime, o njemu ne može nitko drugi odlučivati do ona sama – jer koju god odluku da donese, a obje su jednako teške u takvim trenucima nedoumice,  ona će snositi posljedice. Ni država, niti crkva ne smiju imati tutorstvo nad ženinim tijelom. Formulacije tipa „je li prekid života embrija/fetusa ubojstvo“  trebalo bi preformulirati u „je li je prekid trudnoće …“ Potvrdan odgovor na pitanje o „životu embrija“ (što god to značilo) još uvijek ne znači da time ipso facto nastaje ženina obaveza da iznese trudnoću do kraja.

U svakom slučaju,  ključna je stvar podrobnije informirati djecu da im Konvencija o pravima djeteta garantira pravo na svoje vlastito mišljenje, a to uključuje i vlastiti izbor vjere, odnosno prelaska u drugu vjeru, ali i izbor nevjerovanja.”


tportal

Kako ispisati dijete s vjeronauka?

tportal.hr 2013-10-18 21 42 53

Roditeljima koji dijete žele ispisati s vjeronauka Centar za građansku hrabrost, inicijativa Nisam vjernik i Glas razuma – pokret za sekularnu Hrvatsku na svojim web stranicama pripremile su pismo koje je potrebno ispuniti i dostaviti ga ravnatelju škole. U drugom pismu traži se zbrinjavanje djeteta koje ne pohađa vjeronauk, a nije mu organizirano kvalitetno i sadržajno provođenje vremena.

Nada Peratović, predsjednica Centra za građansku hrabrost (CGH), kaže da su dopise roditeljima ponudili putem svoje web stranice nakon što su u savjetovalištu udruge primili brojne pozive roditelja, nemoćnih da svoju djecu zaštite od nebrige i, često, diskriminacije.

‘Različita su iskustva roditelja koji nam se javljaju. U nekim školama djeca koja ne pohađaju vjeronauk propisno su pod nadzorom razredno-nastavničkog ili knjižničarskog osoblja. Ali u školama u koje su, osobito ravnateljstvo, nezainteresirane za dobrobit učenika, događa se najpodlije. Ostavlja se djecu na satu vjeronauka, nudeći im pedagoški potpuno krive naputke da učenik nema obavezu pratiti predavanja na kojima sjedi. Nažalost, roditelji pod takvim pritiskom, bili oni vjernici drugih vjera ili nevjernici, upisom djeteta na katolički vjeronauk nadaju se izbjeći situacije koje bi prema njihovom mišljenju dodatno zbunile i opteretile dijete ili, još gore, poremetile odnose s tek stečenim školskim prijateljima’, objasnila je Peratović za tportal.

Škola je dužna organizirati aktivnosti
Pred početak školske godine, udruga zato poziva Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta da u školama osigura primjenu Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Ministarstvo nam je potvrdilo da su škole obavezne uvesti takve sadržaje za sve učenike koji žive u skladu s humanističkim, sekularnim, agnostičkim i ateističkim vrijednostima ili kao vjernici čija vjera ne slijedi katolički vjeronauk.

‘Za djecu osnovne škole koja ne pohađaju vjeronauk, škola je dužna organizirati druge aktivnosti. Učenik ili učenica bilo koje vjeroispovijesti ima izbor glede upisa vjeronauka, što praktično znači da ga ne mora upisati i u tom slučaju će biti uključeno u aktivnost koju škola organizira. Za učenike srednjih škola uz vjeronauk ostvaruje se i alternativni nastavni predmet etika te učenici mogu odabrati hoće li pohađati nastavu vjeronauka ili etike. Učenik ima pravo do početka naredne školske godine ispisati se s bilo kojeg izbornog predmeta, pa tako i vjeronauka’, pojašnjava ministarstvo u odgovoru tportalu.

Peratović ističe da su roditelji i učenici, osobito u manjim sredinama, često pod vrlo velikim pritiskom okoline, pa iz konformizima ili straha pristaju na upis djece na katolički vjeronauk iako sumnjaju u njegovu ispravnost, u obitelji djecu ne odgajaju po njemu ili mu se protive.

‘Što ako ta vjera promiče mizoginijske stavove, odnosno ženomrstvo, ili stavove koji su u suprotnosti s kritičkom mišlju i današnjim civilizacijskim dostignućima? Što ako ta vjera otvoreno negira iskustvo i identitet roditelja te djetetu dragih osoba? Roditelji bi se trebali o tome zapitati prije nego svoje dijete prepuste takvim sadržajima’, kaže Peratović.

Savjetovalište vodi i Protagora, udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta, koja također povodom početka školske godine roditelje podsjeća da katolički vjeronauk ne podrazumijeva nepristrano poučavanje evanđeoskog nauka, već odgajanje u skladu s interesima Crkvenih autoriteta.

‘Sadržaj predmeta i način podučavanja vjeronauka nisu odredili pedagoški stručnjaci, već religiozna zajednica koja sastavlja nastavni program, kreira udžbenike i postavlja vjeroučitelje’, upozorila je Protagora.


‘Kip Gospe u zadarskoj školi nije problem’

Zbog kipa Gospe koji je postavljen u OŠ Šime Budinića, građanska inicijativa postavila je pitanje je li RH sekularna država

Zadar,kip Gospe,osnovna školaKip Gospe identične Lurdskoj u osnovnoj školi ”Šime Budinića” u Zadru nije problem, a jedini odgovoran za njeno postavljanje je ravnatelj. Rekao je to ministar Vedran Mornar u Zadru nakon što je na dan njegova posjeta zadarskom sveučilištu u lokalnom dnevniku objavljena priča o oltaru Gospe u zadarskoj osnovnoj školi postavljenom, kako tvrdi ravnatelj još prije godinu dana.

Pomoćnica ministra, Zadranka Sabina Glasovac, novinare je izvijestila da se ministarstvu nitko od roditelja nije žalio, te da im se na temu sekularne države obratio zagrebački Centar za građansku hrabrost. Ona tvrdi da postavljanje oltara u školi nije protuzakonito, te da  prosvjetna inspekcija ne može reagirati jer postavljanjem kipa nisu povrijeđeni osjećaji djece. Na upit da prokomentira postavljanje kipa ministar Mornar je rekao: ”Hrvatska je definitivno sekularna država, a vatikanski ugovori propisuju da se u školi mogu sukladno interesu pozivati vjerski obredi. Za sve što se zbiva u školi odgovoran je ravnatelj. Taj je kip na dnu hodnika i tamo je 97% djece koja idu na vjeronauk i ja mislim da to ne bi trebalo biti problem”.

U školi smo razgovarali s ravnateljem OŠ Šime Budinića, Ivanom Čularom koji je rekao da mu nije nelogično da ispred učionice za vjeronauk bude kip Gospe ako ispred učionice za matematiku može biti ploča s matematičkim pomagalima.

– Mi smo postavili kip Gospe u dogovoru sa svima, imamo dozvolu iz ministarstva i nitko se nije požalio da mu smeta. Kip je doniran, a pukom slučajnošću dar je akademske kiparice koja je moja sestra- rekao je ravnatelj Čular.


Novi list

 

Humanistička radionica u Rijeci

04.10.2013.

 

djeca


Humanizam za djecu – knjigom do boljeg društva

U prepunoj Velikoj dvorani Novinarskog doma u petak u Zagrebu predstavljena je knjiga Humanizam za djecu Nade Topić Peratović, feministkinje, aktivistkinje za ljudska prava i predsjednice nevladine udruge Centar za građansku hrabrost. Predstavljanje je moderirala Matea Popov, a knjigu su osim autorice predstavili izuzetno zanimljivi gosti: filozof, sociolog, psiholog i politički analitičar iz Bosne i Hercegovine Esad Bajtal, feministkinja, magistra Rodnih studija, jedna od utemeljiteljica Centra za ženske studije  Željka Jelavić,; liječnica i članica Centra za građansku hrabrost  Ivana Kekin, filozof Pavel Gregorić i redatelj i intendant HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci Oliver Frljić.

Humanizam za djecu prva je humanistička knjiga za djecu u Hrvatskoj. Njome se djecu na njima primjeren način upoznaje s humanističkom misli, potiče na sumnju, shodno tome na istraživanje i kritičko propitivanje postojećeg, ohrabrujući djecu da imaju povjerenje u vlastiti razum. Djecu se upoznaje s borbom i naslijeđem boraca za ljudska prava čime im se razvija osjećaj suosjećanja i solidarnosti za potrebe i prava drugih, posebice obespravljenih članova društva. Ona potiče suživot u različitosti – prihvaćanjem drugih iako drugačijih.

Kako naglašava autorica, knjiga je namijenjena djeci različite dobi, ali i njihovim roditeljima ili skrbnicima koji je mogu čitati zajedno s njima, raspravljati o pojedinim temama, pomoći odgovoriti na brojna pitanja i nedoumice s kojima se susreću i djeca i odrasli u suvremenom društvu.  Također, ova knjiga služi osnaživanju ‘drugačijih’ – zbog čega sadrži i taj ‘drugačiji’, ali ništa manje vrijedan, pogled na svijet i vrijednosti, pa čak i pomalo otvara osjetljivo područje kulture odgovornosti i suočavanja s nedavnom prošlošću. Na izradi ove knjige sudjelovali su razni stručnjaci i stručnjakinje iz područja fizike, sociologije, psihologije i filozofije te ljudskopravaški i feministički aktivisti i aktivistkinje iz civilnog sektora.

Predgovor za knjigu napisao je profesor filozofije i osnivač Udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba Protagora, prof. dr. sc. Milan Polić.

U uvodnim izlaganjima pokrivene su brojne i važne humanističke teme kao i iskustva vezana uz rad s djecom – kod kuće, u školi i kroz razne oblike alternativnog ili dodatnog obrazovanja za djecu ali i odrasle, počevši od samih radionica pri Centru za građansku hrabrost, preko Ženskih studija do edukacijskog programa za djecu pri Etnografskom muzeju u Zagrebu.

Profesor Bajtal je govorio o temeljima humanizma i građanske hrabrosti, posebno o zadaći humanista i humanističkog obrazovanja u borbi protiv konformizma. Ivana Kekin govorila je iz roditeljske perspektive o potrebi za humanističkim odgojem i iskustvu vlastite djece sa sudjelovanjem na radionicama za djecu Centra za građansku hrabrost. Bilo je riječi i o humanističkom odgoju u kontekstu otpora prema uvođenju i sadržaju zdravstvenog i građanskog odgoja u škole i o njihovoj korelaciji. Željka Jelavić istaknula je feminističku misao i njezinoj neodvojivoj povezanosti s humanističkim vrijednostima, ali i o vlastitim iskustvima u radu s djecom kroz radionice za djecu i radu s osjetljivim skupinama. Pavel Gregorić, kao poznati sekularist, otvorio je temu (ne)sekularnosti našega društva, naglasivši kako humanizam nije alternativa vjeronauku, s obzirom da nije skup dogmi, već u svojem temelju ili svjetonazoru ‘ima nenametanje svjetonazora’. Oliver Frljić pričao je o kazalištu kao društvenom kritičaru, posebno se osvrnuvši na vidljivo i nevidljivo nasilje u društvu te promicanje antifašističkih vrijednosti kroz svoj rad. Najavio je postavljanje predstave za djecu koja će biti temeljena na ovoj knjizi i izrazio veliko zanimanje za reakcije na buduću predstavu.

Uslijedile su brojne zahvale za knjigu iz publike, komentari i pitanja autorici i predstavljačima, ali i prijedlozi za promicanje i budući rad. Otvorenost brojnih roditelja i odgojno-obrazovnih radnika/ca iz publike u izražavanju problema s kojima se susreću u društvu koje ne promiče humanističke vrijednosti i njihova zahvalnost za knjigu i rad Centra za građansku hrabrost dovoljan su pokazatelj vrijednosti i potrebe za ovakvom knjigom, ali i sustavnim uvođenjem humanističkog odgoja i obrazovanja u naš obrazovni sustav (kroz zdravstveni odgoj, GOO, kroskurikularno…). Rečeno je kako je Centar za građansku hrabrost u postupku uspostavljanja kontakta s Ministarstvom odgoja i obrazovanja i Agencijom za odgoj i obrazovanje i svi se nadaju suradnji.

Promocija je osim potrebe za humanizmom i humanističkim odgojem pokazala i veliki entuzijazam i iskrenu želju svih prisutnih za radom na boljem, humanijem i pravednijem društvu. Stoga je ova knjiga zasigurno bitan i značajan korak prema takvom društvu.


Djeca koja ne idu na vjeronauk suočavaju se sa segregacijom

Roditelji često upisuju djecu na vjeronauk, koji nije predmet o kulturi već vjerski odgoj, zbog pritisaka. Djeca koja ne pohađaju vjeronauk često su bez nadzora

Nada Topić Peratović pravnica je, feministička i humanistička aktivistkinja, osnivačica i predsjednica Centra za građansku hrabrost te autorica prve ireligiozne i humanističke knjige ‘Humanizam za djecu’. 

Knjigu je napisala jer je htjela djeci približiti humanističke vrijednosti i potaknuti ih na kritičko mišljenje.

Osvrnula se i na činjenicu da su djeca koja u hrvatskim školama ne pohađaju vjeronauk segregirana. Roditelji često upisuju djecu na vjeronauk, koji nije predmet o kulturi već vjerski odgoj, zbog raznih pritisaka.

– Roditelji su suptilno primorani pristati na ono što je sustav spreman ponuditi osnovnoškolskoj djeci koja ne bi pohađala školski vjeronauk – a to je segregacija njihove djece: odlazak iz učionice i provođenje vremena bez ikakvog pedagoškog programa i brige. U nekim školama djeca znaju biti pod nadzorom razredno-nastavničkog ili knjižničarskog osoblja. Kada je škola, posebice ravnateljstvo, nezainteresirana za dobrobit svojih učenika, onda pribjegava najpodlijoj varijanti – ostavlja djecu na satu vjeronauka, nudeći djetetu pedagoški potpuno krive naputke: školarac nema obavezu pratiti predavanja na kojima sjedi – kaže Topić Peratović koja je pozvala roditelje da (samo)kritički preispituju svoje dosadašnje stavove i slobodno se usude razmišljati i o drugim mogućim rješenjima, piše Klokanica.


‘Djeca koja ne idu na vjeronauk u školi su diskriminirana’

Potaknuti raspravom između roditelja vjernika i roditelja ateista razgovarali smo s Nadom Topić Peratović, predsjednicom Centra za građansku hrabrost i autoricom knjige ‘Humanizam za djecu’

Nada Topić Peratović pravnica je, feministička i humanistička aktivistkinja, osnivačica i predsjednica Centra za građansku hrabrost te autorica prve ireligiozne i humanističke knjige ‘Humanizam za djecu’. Živi na relaciji Švicarska – Hrvatska, životni partner joj je istraživački novinar i također aktivist. Roditelji su djevojčice koju odgajaju u, kako kaže, slobodnomisliteljskom duhu. Udomili su dva psa i novčano pomažu humanističko školovanje jedne djevojčice u Ugandi. Napravili smo intervju potaknuti njezinom knjigom i stalnom raspravom između roditelja vjernika i roditelja ateista. Pitali smo jesu li djeca koja ne pohađaju vjeronauk u hrvatskim školama na neki način izolirana od ostalih učenika i kada je pravo vrijeme za upoznavanje djeteta s humanističkom misli. Što vas je potaknulo na pisanje knjige ‘Humanizam za djecu’? Kao roditelj željela sam svom djetetu približiti humanističke vrijednosti, čovjekoljublje, odgovornost za društvo i okoliš, ali i sposobnost i spremnost za istraživanje i kritičko propitivanje postojećih znanja i proglašenih autoriteta. Smatram da postoji viša kvaliteta ljudskog postojanja – živjeti svjesniji i budniji život. Ova knjiga potiče djecu na suživot u različitosti – prihvaćanjem drugih iako drugačijih.

Kritičko mišljenje važno je za razvoj djece

U sklopu Centra održavaju se humanističke radionice za djecu. Što djeca tamo uče? Humanističke radionice mjesto su poticanja i promicanja slobodne i kritičke misli, racionalne i znanstvene spoznaje, humanističkih načela, feminističke teorije i aktivizma te građanske hrabrosti. Upoznajemo djecu sa svijetom humanističke i feminističke misli, ljudskim pravima i humanističkim i demokratskim načelima na kojima se temelji Zapadna civilizacija. Sljedeća dječja radionica održat će se 18. travnja, a posvećena je Danu planete Zemlje. Poticanje kritičkog mišljenja i racionalne spoznaje, jačanje osobnog identiteta i prije svega, siguran prostor u kojemu će djeca moći slobodno, bez straha izreći svoje mišljenje i iskustva iz škole i života, dio su svake radionice. Naša dosadašnja iskustva pokazuju da su potrebu za humanističkim radionicama osjetile i vjerničke obitelji koje ne žele da im djeca budu uskraćena za poduku iz humanističkih vrijednosti, a legalizirana vjerska indoktrinacija nije u skladu s njihovim vjerskim potrebama. Naša su vrata širom otvorena za svu osnovnoškolsku djecu. 

Jeste li imali slučajeve kad su djeca podijelila svoja iskustva o nepohađanju vjeronauka u školama i s kakvim su se predrasudama susreli? ​

Svaka radionica upravo počinje pozdravom i razgovorom kako se djeca osjećaju, što su doživjela od posljednjeg druženja, što ih je rastužilo ili razveselilo. Naravno da ima iznošenja neugodnih iskustava i predrasuda s kojima su su ta djeca susretala. Tako da je prvi učinak koji se događa na radionicama zapravo terapeutski. Neke takve predrasude i netočnosti ispisane su u udžbenicima koje imaju prilike pročitati ili koje im se znaju gurnuti pod nos. Tako su se u udžbeniku za školski vjeronauk za više razrede u poglavlju o ateizmu našle riječi bivšeg katoličkog poglavara Ivana Pavla II da su ateisti krivi za koncentracijski logor Auschwitz. Što je ne samo netočno, nego i krajnje maliciozno. Kako djeca, čije obitelji pripadaju različitim svjetonazorima, mogu izgraditi odnose temeljene na međusobnom poštovanju, ako se unutar školskog sustava jedna grupa djece otvoreno diskriminira i zanemaruje ili se ireligiozno svjetopoimanje prikazuje na gorenavedeni način? I u udžbenicima drugih predmeta, poput hrvatskog jezika, nalazili smo pitanja koja ne samo da su potpuno neprimjerena za određeni predmet, nego i zanemaruju činjenicu da postoje različite vjere i uvjerenja. 

Segregacija djece koja ne pohađaju vjeronauk

Po vašem iskustvu, podliježu li nekad roditelji pritisku okoline i šalju djecu na vjeronauk, makar sami nisu vjernici? ​

Roditelji iz neznanja i nepripremljeni, a nesvjesni posljedica svoje odluke, na osnovu nepotpunih i krivih informacija, često nesigurni u vlastite stavove i identitete, na nagovor ili pod utjecajem savjeta bliže okoline, a nekad i neugodno iznenađeni oštrim odgovorima školskog osoblja, upisuju djecu na katolički vjeronauk. I to ne čudi, jer postoji li uopće neki izbor roditeljima i njihovoj djeci koji im škola nudi? Roditelji su suptilno primorani pristati na ono što je sustav spreman ponuditi osnovnoškolskoj djeci koja ne bi pohađala školski vjeronauk – a to je segregacija njihove djece: odlazak iz učionice i provođenje vremena bez ikakvog pedagoškog programa i brige. U nekim školama djeca znaju biti pod nadzorom razredno-nastavničkog ili knjižničarskog osoblja. Kada je škola, posebice ravnateljstvo, nezainteresirana za dobrobit svojih učenika, onda pribjegava najpodlijoj varijanti – ostavlja djecu na satu vjeronauka, nudeći djetetu pedagoški potpuno krive naputke: školarac nema obavezu pratiti predavanja na kojima sjedi.  I koliko god stoga bila razumljiva odluka većine roditelja, da se upisom djeteta nadaju izbjeći situacije koje bi prema njihovom mišljenju dodatno zbunile i opteretile dijete, ipak bih ih željela, kroz aktivnosti Centra, potaknuti da (samo)kritički preispituju svoje dosadašnje stavove i slobodno seusude razmišljati i o drugim mogućim rješenjima.

Mislite li da djeca mogu nešto loše naučiti na satovima vjeronauka ili im to pomaže u boljem shvaćanju i prihvaćanju ljudi drugačijih od njih? ​

Kad govorimo o samom sadržaju školskog vjeronauka, treba skrenuti pažnju na jednu netočnost, koju roditelji olako prihvaćaju kao istinitu. Školski vjeronauk nije “kultura ili povijest religija”. To nije predmet kojem je svrha djeci prenijeti znanje koje mi roditelji često volimo nazivati “opća kultura”, niti se djeci na nepristran način žele približiti različita svjetopoimanja (pa i ona ireligiozna), iako se u višim razredima nekoliko sati posvećuje drugim religijama. Prema Programu katoličkog vjeronauka za osnovne škole, školski vjeronauk nije “tek puko posredovanje informacija i znanja” o određenoj religiji. Školski vjeronauk ima “konfesionalno obilježje vjerskog odgoja u školama”  i to polazeći od “naravi i poslanja Katoličke crkve u suvremenom svijetu”. Za početak savjetujemo roditeljima da se informiraju o crkvenom nauku čitajući udžbenike školskog vjeronauka svoje djece. Što im je iz sadržaja neprihvatljivo; možda već sam koncept vjere, Boga ili pojedini crkveni napuci ili dogme, koji se nezaobilazno prenose kroz vjeronauk? Pa čak i ako načelno sadržaj roditeljima može biti prihvatljiv i dio njihove vjere koju svakodnevno žive, je li im prihvatljivo vrijeme i način na koji se taj sadržaj prenosi djeci. Koliko pedagoškog znanja imaju vjeroučitelji/ice? U primjeru vaše kolumnistice vidimo da je vjeroučiteljici bilo bitnije ustrajati na crkvenom nauku, nego psihološki razborito osluhnuti potrebe i pitanja djeteta. Sve su to problemi na koja nitko osim samih roditelja ne može odgovoriti. Sve su to trenuci u kojima se očekuje roditeljska odgovornost. Ona nam nalaže da se dobro informiramo, jer ono što je ovdje posebno bitno naglasiti jest da školski vjeronauk nije poput drugih predmeta, ovdje se radi o pitanju identiteta. Roditeljska odgovornost nam nalaže da stanemo u obranu svog djeteta. Ako nećemo mi roditelji, tko će drugi?

Roditeljsko pravo ne znači nametanje svojih predrasuda

Imate li za roditelje neki savjet o odgoju djece?

Roditeljstvo kao interakcija temeljena na povjerenju da bi se došlo do cilja samopuzdane i samostalne osobe – čovjeka, isključuje svaki, pa i najsuptilniji oblik nametanja vlastitih uvjerenja, vjerovanja, neostvarenih želja – svako forsiranje. Najgore što se događa u takvim slučajevima jest da djeca zamrze roditelje i udaraju im kontru. To se događa na podlozi njihove razvojne psihologije, prirodno, unatoč tome što se razumiju s roditeljima i vole ih, jer žele biti drugačija i na koncu sama teže vlastitoj osobnosti. I dogodi se izgubljeni čovjek. Takvi roditelji uglavnom ne priznaju da su pogriješili pa tek sticajem nekih vanjskih životnih okolnosti, to dijete – čovjek, nakon dugih mučnih godina, pronađe sebe, oprosti i nastavi živjeti kako je trebao da roditelji nisu počinili spomenutu fatalnu grešku. Zvuči melodramtično, ali takvih primjera imate

Koje su, po vašem iskustvu, najčešće greške koje roditelji nesvjesno ili svjesno čine, a štete razvoju njihovog djeteta u osobu bez predrasuda koja prihvaća druge ljude takvima kakvi jesu? ​Djecu ne možemo i ne trebamo odgajati pod staklenim zvonom ili oblikovati od njih naše klonove. Mi jesmo njihovi roditelji, u stalnoj brizi za njihovu sreću i sigurnost, ali roditeljska odgovornost podrazumijeva da naša djeca imaju prava na vlastita uvjerenja i stavove i da im mi to moramo omogućiti. Svaka osoba snosi odgovornost za svoj život. Naši postupci trebaju biti temeljeni na promišljenim odlukama, a ne na nepromišljenom prihvaćanju tuđih stavova, vlastitih strahova i ustaljenih navika. U Centru za građansku hrabrost, između ostalog, nudite besplatno pravno savjetovanje i potporu pri istupanju iz vjerskih zajednica. Kakav je postupak i jeste li imali cijele obitelji koje su istupale? ​Naše sekularno savjetovalište nudi raznoliku pomoć po pitanju Ustavom zajamčenih načela sekularnosti i ljudskih prava. Na webstranici Centra zainteresiranim osobama nudimo temeljne informacije vezane za prava djece na sekularno školovanje, posebice sve informacije bitne za ispis djece sa školskog vjeronauka i zbrinjavanje djece koja ne pohađaju vjeronauk. Obraćaju nam se i vjernici, razočarani u redogmatizaciju društva i stavove njihovih vjerskih predstavnika te mladi ljudi koji osjećaju potrebu da kritički propitaju vjeru i uvjerenja na kojima su odgajani. Neki od njih već su istupili iz svojih vjerskih zajednica i vlastita iskustva žele prenijeti na sve one kojima je potrebna podrška. Često je dovoljna samo riječ razumijevanja i brižnosti – naizgled malena gesta, ali čvrst suosjećajni oslonac za sve one koji su živjeli u neskladu vlastite sasvjesti i dogmatizirane okoline.


How It Feels To Be An Atheist In A Highly Religious Society

“I am an atheist, humanist, and feminist, but above all I am an activist. I live my life on my own, despite the collectivism and conformism of others.

“Croatian society has ignored humanistic values at the expense of narrow nationalism, (hetero)sexism, and clerical dogmatism. State authorities fawn over the clerics of the strongest domestic religious organisation (especially regarding the huge influence on public education) and conduct ideological wars with their political opponents, instead of showing the political will for protecting secular values and real change in society.

“Children who are educated and brought up like this cannot grow into responsible citizens. Children whose parents are non-religious, or who otherwise don’t fit in the national-religious-heteronormative pattern, are discriminated against; they are invisible and irrelevant for the political elite.

“My activism is aimed at raising awareness of the values of humanistic thought, democratic and secular principles, human rights, feminist solidarity, civil responsibility, and courage, and the importance of civil movements and activism, through humanist workshops for children and young adults, culture clubs for adults, and especially the book Humanism for Children. Activism means being bold, active, visible, loud, on behalf of those who are deprived of their human rights. It is a more difficult life, but it is also a life worth living.”

Nada Peratović is the founder of the Centre for Civil Courage, AAI representative in the UN Human Rights Council and author of


Slučaj Island: Jesu li nove generacije manje sklone dogmama?

Može li se u Island uperiti prsti i reći – ovako razmišljaju generacije koje dolaze? Naime, svijet je obišao podatak da niti jedan stanovnik Islanda mlađi od 25 godina ne vjeruje da ga je stvorio Bog. S druge strane, suvremeni filozofi, sociolozi i teolozi govore o “povratku religije” i o “duhovnosti kao megatrendu”.

Ova druga teza, koja kaže da su predviđanja iz druge polovice 20. vijeka o nestanku religije iz javnosti bile pogrešne, objašnjena je u zborniku “Sekularnost i religija: BiH i regija” urednika Edina Šarčevića iz Centra za javno pravo te franjevca Drage Bojića. Radovi iz zbornika predstavljali su radni materijal za znanstveni skup održan u Sarajevu krajem travnja 2015. godine o sekularnosti i poziciji vjerskih zajednica na prostoru bivše Jugoslavije, a izdao ga je Fondacija Centar za javno pravo iz Sarajeva.

Zbog toga smo pitanje postavili Šarčeviću, koji uz napomenu da to nije njegovo znanstveno područje, navodi da statistike poput ove islandske mogu biti dobra ilustracija trenda.

“U Njemačkoj stalno raste broj izlazaka iz Crkve, a čini se da samo primitivna društva zadržavaju vjeru u boga u proširenoj formi. No, to je sasvim lična procjena”, navodi Šarčević.

Nada Topić Peratović iz Centra za građansku hrabrost u Zagrebu snažno naglašava da se iz činjenice da djeca i mladi na Islandu ne vjeruju u stvaranje svijeta opisan u Bibliji, nipošto ne treba zaključiti da su oni “nevjernici”.

“Dosta religioznih osoba u vjeruje u Veliki prasak. To što netko ima potrebu za bogom, ne znači da vjeruje sve što je napisano u Bibliji ili izrečeno od strane religijskih organizacija. Također, ne možemo staviti znak jednakosti između vjernika i neobrazovanih”, ističe Topić Peratović, autorica knjige “Humanizam za djecu”. Po njoj je za ovakve rezultate prvenstveno zaslužba odvojenost Crkve od – obrazovnog sustava. Naime, Island ima državnu crkvu – Evangelističku luteransku crkvu Islanda – koju potpomaže iz državnog proračuna, ali i putem raznih pravnih, financijskih i socijalnih olakšica, koje po sudu humanističkih organizacija, nisu dostupne drugim vjeroispovijestima.

Crkva je državna, ali joj u školstvu nema mjesta

I da, ondje se događa da porezi ireligioznih osoba završavaju u rukama Crkve, odnosno kao plaće svećenika, tri biskupa i njihovog osoblja, osim ako se ne izjasne da žele da njihov novac pripadne nekoj od humanističkih organizacija, koje prepoznaje država. Islandska etička humanistička organizacija Siðmennt je, primjerice, dobila takav status prije nešto manje od tri godine. Članica je Internacionalne humanističke i etičke organizacije (IHEU), kao i Centar za građansku hrabrost, koji djeluje u Hrvatskoj i ne dobiva nikakvu potporu iz proračuna, kao ni niz drugih organizacija ili inicijativa koje propagiraju sekularnost, što nije slučaj kada je riječ o vjerskim NGO-ovoima. No, usprkos podršci koju teologija ima na javnom sveučilištu, javne škole su u potpunosti odijeljene od religijskih organizacija.

“U Reykjaviku imaju dogovor u javnim školama da crkva nema nikakvog utjecaja – nema vjeronauka, Crkva nije sveprisutna i to je ono što mi stalno govorimo: nije u Crkvi problem koliko u državi”, navodi ona. U Hrvatskoj je situacija bitno drugačija. I nije problem samo u tome što djeca imaju vjeronauk, dok su ona koja izaberu da ga nemaju, uskraćena za alternativnu nastavu.

Hrvatski primjer – književnost i povijest pod utjecajem katekizma

“Problem je ne samo o religijskoj obojenosti u vjeronauku već i u hrvatskom, povijesti. Djeca ondje čitaju religiozno djelo poznatog pisca, a onda umjesto da se ono stručno analizira, djeci se postavljaju pitanja – kako ti živiš svoju vjeru? Naravno da se radi o književnoj baštini, o kojoj se treba učiti, ali pitanja to je sugestivno i nepotrebno u udžbeniku Hrvatskog jezika”, ističe Topić Peratović.

Naime, iako se u Hrvatskoj nisu provodila istraživanja poput ovoga na Islandu, kojima se propitivalo vjerovanje u vjerske spise nasuprot zanstvenim tezama, ona ističe kako istraživanja koja jesu provođena kod nas ukazuju na nepoželjne trendove.

“Obrazovanje zadnjih 25 godina dalo je takve rezultate da djeca pokazuju nezananje što se tiče pojedinih povijesnih činjenica te da su manje tolerantna i solidarna po pitanju ljudskih prava”, navodi Topić Peratović. Primjer je “Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj” GOOD inicijative, GONG-a i Instituta za društvena istraživanja, samo 28,5 posto srednjoškolaca misli da je Nezavisna Država Hrvatska (NDH) bila fašistička tvorevina, 49,5 posto maturanata tvrdi da bi homoseksualcima trebalo zabraniti javne istupe, 48,1 posto maturanata misli da je homoseksualnost neka vrsta poremećaja i bolesti…

Istraživanje “Religija i ljudska prava” profesora Gordan Črpić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta došlo je do podatka da bi 42 posto srednjoškolaca zabranilo pobačaj, 19 posto ih je neodlučno, a protiv zabrane pobačaja izjasnilo se 37,5 posto ispitanih.

Ipak, veseli je što se svake godine povećava broj roditelja koji se javljaju njenoj udruzi, koja trenutno provodi humanističke radionice za dvije skupine od ukupno 30 djece. Razlog – diskriminacija onih koji misle drugačije.

Ireligiozna djeca trpe diskriminaciju od vršnjaka i učitelja

“Imamo istraživanja prema kojima su ireligiozna djeca najviše diskriminirana u školi, ne samo od vršnjaka, nego i obrazovnog kadra”, kaže ona. Na radionicama rade ono što bi trebalo raditi Ministarstvo obrazovanja.

“Nastale su iz potrebe da djeca, koja ne pohađaju vjeronauk, vide da nisu usamljena. Uvijek ih je po jedno, dvoje u razredu i doživljavaju razne neugodnosti, a ovo je siguran prostor gdje mogu slobodno govoriti pa i o iskustvima iz škole, o onom što ih tišti. Ove godine je upisano dosta djece čiji su roditelji vjernici. Vjernici, vjerujte, nisu hoomogena grupa, čak ni oni koji se izjašnjavaju kao katolici. Među njima ima roditelja s potrebom da im djeca usvoje humanističko razmišjanje, da se uče toleranciji, društvenoj odgovornosti i kritičkom razmišljanju. I u mnogočemu se ne slažu se sa Crkvom, kao što su se i mnoge vjernice, koje su imale problema u osnivanju obitelji, osjećale izdanima kada je na snagu – uz snažnu podršku Crkve – stupio restriktivni Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u mandatu Darka Milinovića”, podsjeća ona.

Nije optimistična kada je u pitanju dolazak nove garniture u Banske dvore, jer očekuje da će s konzervativnim kabinetom na vlasti, Crkva pokušati otići i korak dalje – prema zabrani abortusa.


Prisilna molitva u Kninu – traži se očitovanje i reakcija Ministarstva obrazovanja
Udruge Centar za građansku hrabrost i Protagora su danas Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, uputili dopis vezano uz nedavne događaje u Kninu.

Podsjetimo, na zajedničkoj maturalnoj zabavi dvije srednje škole u Kninu odbor koji je organizirao večeru zatražio je od učenika da sudjeluju u blagoslovu i molitvi. Ravnatelj srednje škole “Lovre Montija” Mirko Antunović i dio nastavnika smatrali su da je to nedopustivo jer oko 25 posto učenika ovih škola nisu katolici, pa su razrednice Nada Jakovčević i Olgica Vrdoljak zatražile da ih ravnatelj zaštiti od diskriminacije, prenio je Šibenik IN.

Molitva je ipak održana, a ravnatelj Antunović , inače predsjednik gradskog SDP-a, zbog incidenta je najavio da će tražiti pomoć prosvjetne inspekcije, Ureda pučkog pravobranitelja i Ureda pravobranitelja za prava djeteta.

‘Nedopustivo da se institucija škole zlorabi za grubo religijsko nametanje’

Pismo udruga Centar za građansku hrabrost i Protagora Ministarstvu obrazovanja povodom ovog slučaja prenosimo u cijelosti:

‘Informirani medijskim napisima i direktnim obraćanjem glavnih protagonistica skandala oko nametanja katoličke molitve na maturalnoj večeri jedne srednje škole u Kninu, odlučili smo vam uputiti apel za zaštitu prava nastavnica koje su skupile hrabrosti usprotiviti se religijskoj nasrtljivosti u javnoj školi u kojoj rade, kao i učenika i njihovih obitelji koji su diskrimirani prisilom sudjelovanja u obredu religije koju ne prakticiraju.

Kako vam je poznato, Ustav RH propisuje slobodu vjeroispovijesti i drugog stava, kao i jednak položaj i odvojenost svih vjerskih zajednica od države, stoga je nedopustivo da se zaposlenici i učenici jedne javne škole prisiljavaju na sudjelovanje u religijskom obredu, odnosno da se institucija škole i zajednička proslava maturalne večeri zlorabi za grubo religijsko nametanje.

Zainteresirani učenici dotične škole i njihovi roditelji, kao i svi ostali građani Republike Hrvatske, u svoje slobodno vrijeme mogu organizirati zajedničko sudjelovanje u religijskom obredu po vlastitoj želji, ali prakticiranje takvog obreda na zajedničkoj proslavi svih učenika i njihovih obitelji nije ništa drugo nego grubo nametanje jedne religijske prakse svima, kao i demonstracija nadmoći i sile najveće religijske zajednice u Republici Hrvatskoj.

Mladež HDZ-a optužila profesorice za ‘diktaturu ateizma’

Od samog nametanja katoličkog religijskog obreda svima, još je skandaloznije ono što je uslijedilo nakon što su spomenute nastavnice izrazile svoje negodovanje pozivajući se na Ustavom zajamčenu ravnopravnost svih građana pogrešno povezujući slobodu savjesti s multietničkom zajednicom u kojoj žive i rade. Naime, smatramo da svatko bez obzira na etničko porijeklo i nacionalnost, bez obzira i na religijsku pripadnost drugih članova vlastite obitelji, ima pravo odabrati vlastiti (i)religijski stav i da tu slobodu ispovijesti ne trebamo ograničavati poistovjećivanjem religije i nacije.

Bez obzira na to, nastavnice su svakako bile u pravu kad su ukazale na diskriminacijski karakter nametanja katoličkog obreda svima u okviru službene proslave mature nakon čega su uslijedili postupci koje ne možemo ocijeniti drugačije nego kao poziv na javni linč. Naime, na Facebook stranici HDZ-ove mladeži osvanula je poruka kojom se nastavnice lažno optužuje da su se protivile izvođenju državne himne čime ih zapravo žele ocrniti kao svojevrsne “neprijateljice naroda”.

Na katoličkom portalu mir.hr (da, naziv je vrlo ironičan s obzirom na objavljeni sadržaj) tvrdi se kako nastavnice i ravnatelj škole “nadahnuti istinskom komunističkom matricom, koordinirano izvode diverzantske napade” te im se predbacuje “nedostatak kulture” i “diktatura ateizma”.

U istom je tonu i “izvještaj” s maturalne večeri koja je održana 15. svibnja, a na kojoj je svećenik ipak održao blagoslov. Prosvjetare koji su se tome protivili i u ovom se tekstu optužuje da su komunisti, a predbacuje im se i da su za vrijeme molitve ostali sjediti, te tako “na krajnje nekulturan i za kršćanstvo uvredljiv način posvjedočili vlastiti intelektualno-društveni doseg” pri čemu su javno objavljena i imena nastavnica što ne možemo protumačiti drugačije nego kao poziv na javni linč.

Ministarstvo obrazovanja mora reagirati – zaštititi profesorice i obrazovne institucije

Da stvar bude apsurdnija, navodi se kako su nastavnice i ravnatelj proslavu mature iskoristili za nametanje vlastite ideologije, dakle Crkva još jednom pokazuje svoj cinizam sugerirajući da je svako protivljenje agresivnom nametanju katoličanstva svima, opasna ideologija koju treba eliminirati, dok se samo nametanje katoličanstva kao službene državne religije prezentira kao valjda nešto što je s onu stranu ideologije, dok je zapravo riječ o grubom ideološkom nametanju.

Zbog svega ovoga od vas tražimo da zaštite kako prava nastavnica protiv kojih je usmjeren ovaj govor mržnje, tako i prava svih učenika i njihovih roditelja kojem je suprotno prisiljavanje na sudjelovanje u obredima religije koju ne prakticiraju.

S ovom praksom često se susrećemo pa tražimo i ovom prilikom da svim javnim školama pošaljete upozorenje kako se nikoga ne smije prisiljavati na sudjelovanje u bilo kakvom religijskom obredu i kako se takvi obredi ne smiju održavati u okviru zajedničkog školskog programa i popratnih aktivnosti, već se takvi događaji trebaju organizirati u slobodno vrijeme kako bi u njima bez ikakvog pritiska i bez prisile sudjelovali samo oni koji to uistinu žele.

Također smatramo da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta mora propisati i određene mjere kojima bi se sankcionirali oni koji bi se o takvo upozorenje oglušili nastavljajući diskriminacijske prakse nametanja katoličkih religijskih obreda svima”.


UDRUGE TRAŽE REAKCIJU MINISTARSTVA Haranga na učiteljice koje su digle glas protiv petljanja Crkve u proslavu mature u Kninu

Od ministarstva traže da zaštiti prava nastavnica protiv kojih je usmjeren govor mržnje, te prava svih učenika i njihovih roditelja koje se ne smije prisiljavati na sudjelovanje u obredima religije koju ne prakticiraju

Potaknuti skandalom oko nametanja katoličke molitve na maturalnoj večeri jedne srednje škole u Kninu, Centar za građansku hrabrost uz supotpisništvo CESI-a, Centra za mirovne studije, GONG-a i Inicijative SVI MI – za Hrvatsku svih nas, odlučili su uputiti apel Ministarstvu znanosti, odgoja obrazovanja i sporta za zaštitu prava nastavnica koje su skupile hrabrosti usprotiviti se religijskoj nasrtljivosti u javnoj školi u kojoj rade, kao i učenika i njihovih obitelji koji su diskrimirani prisilom sudjelovanja u obredu religije koju ne prakticiraju.

“Kako vam je poznato, Ustav Republike Hrvatske propisuje slobodu vjeroispovijesti i drugog stava, kao i jednak položaj i odvojenost svih vjerskih zajednica od države, stoga je nedopustivo da se zaposlenici i učenici jedne javne škole prisiljavaju na sudjelovanje u religijskom obredu, odnosno da se institucija škole i zajednička proslava maturalne večeri zlorabi za grubo religijsko nametanje”, stoji u apelu.

Zainteresirani učenici dotične škole i njihovi roditelji, kao i svi ostali građani Republike Hrvatske, u svoje slobodno vrijeme mogu organizirati zajedničko sudjelovanje u religijskom obredu po vlastitoj želji, ali prakticiranje takvog obreda na zajedničkoj proslavi svih učenika i njihovih obitelji nije ništa drugo nego grubo nametanje jedne religijske prakse svima, kao i demonstracija nadmoći i sile najveće religijske zajednice u Republici Hrvatskoj, ističu u apelu koji su ispred Centra za građansku hrabrost potpisale Nada Peratović i Vesna M. Puhovski.

“Nastavnice su svakako bile u pravu kad su ukazale na diskriminacijski karakter nametanja katoličkog obreda svima u okviru službene proslave mature nakon čega su uslijedili postupci koje ne možemo ocijeniti drugačije nego kao poziv na javni linč. Naime, na Facebook stranici HDZ-ove mladeži osvanula je poruka kojom se nastavnice lažno optužuje da su se protivile izvođenju državne himne čime ih zapravo žele ocrniti kao svojevrsne „neprijateljice naroda“. Na katoličkom portalu mir.hr (da, naziv je vrlo ironičan s obzirom na objavljeni sadržaj) tvrdi se kako nastavnice i ravnatelj škole “nadahnuti istinskom komunističkom matricom, koordinirano izvode diverzantske napade“ te im se predbacuje “nedostatak kulture” i “diktatura ateizma”. U istom je tonu i “izvještaj” s maturalne večeri koja je održana 15. svibnja, a na kojoj je svećenik ipak održao blagoslov. Prosvjetare koji su se tome protivili i u ovom se tekstu optužuje da su komunisti, a predbacuje im se i da su za vrijeme molitve ostali sjediti, te tako “na krajnje nekulturan i za kršćanstvo uvredljiv način posvjedočili vlastiti intelektualno-društveni doseg” pri čemu su javno objavljena i imena nastavnica što ne možemo protumačiti drugačije nego kao poziv na javni linč. Da stvar bude apsurdnija, navodi se kako su nastavnice i ravnatelj proslavu mature iskoristili za nametanje vlastite ideologije – dakle Crkva još jednom pokazuje svoj cinizam sugerirajući da je svako protivljenje agresivnom nametanju katoličanstva svima – opasna ideologija koju treba eliminirati, dok se samo nametanje katoličanstva kao službene državne religije prezentira kao valjda nešto što je s onu stranu ideologije, dok je zapravo riječ o grubom ideološkom nametanju”, stoji u apelu sekularnih udruga.

Od Ministarstva traže da zaštiti kako prava nastavnica protiv kojih je usmjeren ovaj govor mržnje, tako i prava svih učenika i njihovih roditelja kojem je suprotno prisiljavanje na sudjelovanje u obredima religije koju ne prakticiraju.

Također, traže da Ministarstvo svim javnim školama pošalje upozorenje kako se nikoga ne smije prisiljavati na sudjelovanje u bilo kakvom religijskom obredu i kako se takvi obredi ne smiju održavati u okviru zajedničkog školskog programa i popratnih aktivnosti, već se takvi događaji trebaju organizirati u slobodno vrijeme kako bi u njima bez ikakvog pritiska i bez prisile sudjelovali samo oni koji to uistinu žele.

Udruge smatraju da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta mora propisati i određene mjere kojima bi se sankcionirali oni koji bi se o takvo upozorenje oglušili nastavljajući diskriminacijske prakse nametanja katoličkih religijskih obreda svima.


ANTIFAŠIZAM DANAS
Antifašizam je sabotirati Thompsonov dernek u Berlinu, što su učinili Jerko Bakotin, Ilija Grašić i Sead Husić; antifašizam je izaći iz okvira onoga što je dopušteno i pretvoriti jednu javnu kulturnu ustanovu i fizičku građevinu u bedem borbe protiv nacionalizma, šovinizma, seksizma i homofobije, kao što je učinio Oliver Frljić; boriti se protiv starozavjetnog klerofašizma u školskom kurikulumu, poput Nade Topić Peratović, je antifašizam; antifašizam je, također, stajati ispred katedrale – upravo tamo i nigdje drugdje! – s nekolicinom istomišljenika, u prkos pozivima na pogrom homoseksualaca od strane crkvenih njuški i pred deseterostruko brojnijem neprijatelju koji bi te samljeo da nema policijskog kordona; antifašizam je skupiti se na istom mjestu s imenima bošnjačkih žrtava ubijenih u Ahmićima nakon slavodobitnog i blagoslovljenog dočeka ratnog zločinca Darija Kordića; suprotstaviti se Kordiću i njegovim psima na aerodromu Pleso, i otići razbijene glave, ali glave podignute visoko – to je antifašizam; boriti se protiv balkanske etničke epistemologije u svim njenim degutantnim metastazama je prva linija fronte borbe protiv fašizma. Jamrati o jugoslavenskom totalitarizmu ili erotski milovati Maršalovo bakreno poprsje – to nije ništa. Niti impotentna jugonostalgija, niti licemjerno liberalno moraliziranje ne može nas obraniti od fašizma. A on je definitivno pred vratima: od Karamarkovog otvorenog poziva za narušavanje legalnog poretka, do kolaboracionizma SDP-a utjelovljenog u petokolonašu Baldasaru, pa sve do Freikorps divizije iz Savske.

Vjeronauk je svjetonazorski predmet; nitko se ne uzbuđuje zato što je u školama izborni predmet, primjerice, francuski jezik

Odluka o upisivanju djeteta na vjeronauk nije tek odluka o odabiru izbornog predmeta u školi. U trenutku kad odlučuju upisati dijete na vjeronauk ili ne, roditelji zapravo biraju hoće li dijete usmjeriti prema vjeri ili ateizmu. Teška odluka za mnoge roditelje koji ne žele djeci nametati životne stavove. Alan Sorić, otac dvojice sinova koji ne pohađaju vjeronauk, ispričao je za Crol.hr dileme roditelja koji moraju donijeti ovu odluku.

S kojim dilemama se suočava roditelj pri odluci o upisivanju djeteta na vjeronauk?

– Nikad nismo imali nikakvih dilema budući da nismo vjernici te smo oboje odlučno protiv nastave vjeronauka u javnim školama. Unatoč tome, bili smo svjesni da ćemo izložiti dijete neugodnostima koje ne bi trebalo imati u tako ranoj dobi. S obzirom da nismo vjernici, namjera nam je bila djeci prepustiti odluku o tome hoće li vjerovati ili ne, kad za to dođe vrijeme. Nažalost, to u Hrvatskoj nije moguće budući da djeci vrlo brzo treba objasniti zbog čega ne idu na vjeronauk i na taj ih način usmjeriti prema ateizmu.

Je li bilo pritisaka okoline na Vašu odluku (rodbina, prijatelji)?

– Nismo nikad osjetili nikakav pritisak budući da se uglavnom družimo s ljudima koji također nisu vjernici ali su prilikom upisa djece u školu ipak upisali djecu na vjeronauk. Donekle mogu i razumjeti njihovu odluku budući da se doista radi o teškom izboru. Bira se između pohađanja nastave vjeronauka protivno vlastitim uvjerenjima i pristajanja na diskriminaciju kojoj djeca ne bi smjela biti izložena.

Tijekom sati vjeronauka najčešće su na školskom hodniku. Ranije su često odlazili u školsku knjižnicu gdje su bili pod nadzorom knjižničara i čime su bili vrlo zadovoljni jer su mogli čitati, crtati i razgovarati o čemu god žele. Ta je praksa vrlo brzo ukinuta iz meni nedokučivih razloga, a nije bilo niti volje da se djeci koja ne pohađaju vjeronauk organizira nekakva alternativna aktivnost

Je li vaše dijete, obzirom da ne ide na vjeronauk, ikad izrazilo želju da ide?

– Djeca su izrazila određen interes, budući da, prema njihovim riječima “na vjeronauku ionako samo gledaju crtiće”. Nakon što smo im objasnili zbog čega ne idu i dali im da čitaju Bibliju, vrlo brzo su odustali i zaključili su kako se radi o besmislicama, s čime smo se i mi složili.

Koliko učenika iz razreda Vaših sinova ne ide na vjeronauk?

– Koliko mi je poznato, od tridesetak učenika, njih četvoro ne pohađa nastavu vjeronauka.

Što rade taj sat, kad su drugi na vjeronauku?

– U to su vrijeme najčešće na školskom hodniku. Ranije su često odlazili u školsku knjižnicu gdje su bili pod nadzorom knjižničara i čime su bili vrlo zadovoljni jer su mogli čitati, crtati i razgovarati o čemu god žele. Ta je praksa vrlo brzo ukinuta iz meni nedokučivih razloga, a nije bilo niti volje da se djeci koja ne pohađaju vjeronauk organizira nekakva alternativna aktivnost. Početkom ove školske godine, prvi sat je bio vjeronauk, tako da je naš sin prvi sat u školskoj godini prosjedio na hodniku. Smatram da je to posebno neprihvatljivo.

Jednom su prilikom djeca došla iz crkve s vrećicama punih slatkiša. Međusobno su ih dijelili ali nisu htjeli dati ništa djeci koja ne idu na vjeronauk. To zvuči trivijalno ukoliko uzmemo u obzir da se radi samo o bombonima i čokoladama. Međutim, uzmemo li pak u obzir da djecu umjesto solidarnosti učimo tome da dijeliti i pomagati treba samo “svojima”, onda dolazimo do problema

Smatrate li da su djeca koja ne idu na vjeronauk diskriminirana?

– Diskriminacija je različit tretman u bitno sličnim okolnostima. S obzirom da javne škole pohađaju djeca vjernika i nevjernika, a nastava jednog izbornog predmeta je ponuđena samo jednima, smatram da je diskriminacija posve očita. Pri tome nije zanemarivo da vjeronauk često služi za podizanje prosjeka ocjena što dovodi i do diskriminacije djece prilikom upisa u srednje škole.

Imate li neke primjere gdje su djeca bila izolirana ili diskriminirana zbog toga što ne idu na vjeronauk; smatraju li ih ostala djeca zbog toga drugačijima?

– Bilo je situacija u kojima su se djeca požalila na loš tretman od strane druge djece. Primjerice, jednom su prilikom djeca došla iz crkve s vrećicama punih slatkiša. Međusobno su ih dijelili ali nisu htjeli dati ništa djeci koja ne idu na vjeronauk. Rekli su im da i oni mogu ići na vjeronauk pa će dobiti svoje slatkiše. To, naravno, zvuči trivijalno ukoliko uzmemo u obzir da se radi samo o bombonima i čokoladama. Međutim, uzmemo li pak u obzir da djecu umjesto solidarnosti učimo tome da dijeliti i pomagati treba samo “svojima”, onda dolazimo do problema. Radi se o vrlo štetnom utjecaju na svu djecu, a ne samo onu koja ne pohađaju vjeronauk.

Smatrate ili da je vjeronauk uistinu tek običan izborni predmet?

– Vjeronauk nije tek običan izborni predmet, ne samo zbog činjenice da u prva tri razreda osnovne škole ne postoji nikakva alternativa. Radi se o svjetonazorskom, identitetskom predmetu, što dokazuje i činjenica da uopće vodimo ovaj razgovor. Nitko se ne uzbuđuje zbog toga što je u školama izborni predmet, primjerice, francuski jezik.

Je li bilo situacija da je u školi bila organizirana molitva ili nešto slično, u kojoj Vaša djeca nisu sudjelovala?

– Pretpostavljam da jest. Učitelji i učiteljice su dobro upoznati sa činjenicom da naša djeca ne pohađaju vjeronauk i da ne želimo da sudjeluju u bilo kakvim vjerskim obredima i siguran sam da poduzimaju sve što je u njihovoj moći da naša djeca ne sudjeluju u takvim događanjima. Siguran sam da to predstavlja posve nepotreban organizacijski problem za učitelje, kao i za djecu.

S obzirom da javne škole pohađaju djeca vjernika i nevjernika, a nastava jednog izbornog predmeta je ponuđena samo jednima, smatram da je diskriminacija posve očita. Pri tome nije zanemarivo da vjeronauk često služi za podizanje prosjeka ocjena

Osjećate li osobno da Vas u školi drugačije gledaju jer Vam djeca ne idu na vjeronauk?

– Doista mi to nije važno i nisam nikad na to obraćao pažnju. Nadam se da naša nevjera nije tema razgovora u drugim obiteljima baš u onoj mjeri u kojoj vjera drugih obitelji nije tema razgovora u našoj.

Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za školsku godinu 2013./2014., nastavu vjeronauka pohađao je 304.371 učenik, odnosno 92,29 posto od 329.788 učenika osnovnih škola. Nevladina udruga Centar za građansku hrabrost uputila je Ministarstvu zahtjev da se takvoj djeci osigura adekvatna skrb sukladno čl. 67 Zakona o odgoju i obrazovanju. U pismu upućenom MZOS-u ističu da je zbrinjavanje djece prepušteno školama, pri čemu im za taj rad nisu odobrena nikakva sredstva, te sve ovisi o dobroj volji osoblja. “Djeca ili idu u knjižnicu ili su prepuštena sama sebi. Ovako se pojačava ionako snažan pritisak na roditelje da upišu djecu na vjeronauk jer im to preporučuje i školsko osoblje”, navodi se u pismu Centra za građansku hrabrost. Nevladina udruga Protagora 2013. godine podnijela je udružnu tužbu protiv Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH zbog nepostojanja alternative vjeronauku u školama. Bivši ministar Željko Jovanović uputio je preporuku da se nastava održava prvi ili zadnji sat.


Lektira uči da su Srbi neprijatelji, a ustaše u redu?

Knjiga “Moj tata spava s anđelima”, koja je dio obvezne lektire za šesti razred osnovne škole, od 1996. do danas ‘širi netrpeljivost prema Srbima i veliča ustaštvo’, navodi se u ulomcima koje je Centar za građansku hrabrost prijavio na niz adresa. Međutim, institucije već godinama ignoriraju prijave.

U prvom redu, prijava je poslana nadležnom Ministarstvu obrazovanja, znanosti i sporta, koje nije reagiralo. Prigovor je poslan, naime, Agenciji za odgoj i obrazovanje, dječjoj pravobraniteljici, pučkoj pravobraniteljici, Borisu Jokiću, koji je nadležan za reformu kurikuluma, i Srpskom narodnom vijeću, koje je jedino odgovorilo da je svjesno o čemu se radi, ali i da reakcije nema.

Naime, prvi je knjigu prijavio Centar za građansku hrabrost, ali to su učinili i brojni roditelji, koji su im se javljali zbog izostanka reakcije institucija. Zato je na njihovim stranicama objavljen obrazac prijave, kojim ohrabruju roditelje da vrše pritisak na nadležne institucije.

Autor knjige nije desetogodišnja djevojčica koja piše dnevnik, a kako se može zaključiti iz stila kojim su događaji u ratnom Osijeku opisani, nego odrastao pisac, Stjepan Tomaš do kojega, do objave ovoga teksta, nismo uspjeli doći.

Prijavljeno je sljedeće:

– da su svi Srbi, osim jednog za kojeg se navodi da je poginuo kao hrvatski branitelj, četnici, odnosno neprijatelji;
– da Srbima ne treba vjerovati, ako se ne izjasne protiv «svojih pasa koji pucaju po nama ili njihovim majkama»;
– da je ćirilica neprijateljsko pismo;
– da je majka Srpkinja napustila kćer Mirticu i pobjegla svojima, a da je njen otac «sad s anđelima» jer je poginuo kao hrvatski gardist;
– da učitelji i roditelji odobravaju ustaški pozdrav «Za dom spremni» i ustaške pjesme;
– da se nekad nije smjelo biti vjernik, a da su u ratu i nevjernici postajali vjernici; da se dijete od 12 godina pita vjeruje li Krist, koji je ljubav sama,
– da neprijatelji koji su rafalom gađali njegovo tijelo na raspelu, ne znaju što čine…
– te govor mržnje, najgori rodni stereotipi, nacionalna i vjerska nesnošljivost, netrpeljivošt prema ireligioznima, promoviranje nacifašizma.

“Iz navedenog, a i skeniranih dijelova knjige koje šaljem kao prilog, zaključujem da roman krši gore navedena prava iz UN-ove Konvencije o pravima djeteta kao i da je njegovo daljnje bivanje sastavnim dijelom osnovnoškolske ili bilo koje lektire, u suprotnosti sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama te tražim da pokrenete kod MZOS-a i AZOO-a postupak kako bi se spomenuti izbacio iz bilo kakvog odgojno-obrazovnog procesa jer štetno utječe na djecu, a čega smo uostalom svjedoci zadnjih 20-ak godina”, stoji u prijavi.


Humanistička konferencija: Ne odričemo se izborenih prava i sloboda

Dvodnevnu prvu Humanističku konferenciju u Zagrebu, održanu proteklog vikenda, otvorila je predsjednica Centra za građansku hrabrost Nada Peratović ističući potrebu za vrijednostima humanističke misli, demokratskih i sekularnih načela, ljudskih prava, feminističke solidarnosti, građanske odgovornosti i hrabrosti u tranzicijskom procesu prijelaza iz totalitarnog u demokratski sustav koji zanemaruje upravo humanizam.

stPrvog dana Konferencije na panelu “Svoga tijela gospodarica” dr. med. Gorjana Gjurić, dr. med. Jasenka Grujić i dr. med. Dubravko Lepušić raspravljali su o pravu žene na tjelesni integritet te seksualnim i reproduktivnim pravima kroz svoja razmišljanja, profesionalnu i aktivističku praksu kao Inicijativa liječnika koja se zalaže za pravo žene na odlučivanje.

O fundamentalizmu u obrazovnim institucijama, obitelji, o reproduktivnim i seksualnim pravima kao pogubnom modelu za ljudska prava, civilno društvo i demokraciju te političkoj klerikalizaciji društva, iz ugla profesionalnog, aktivističkog i feminističkog djelovanja raspravljale su uz Vesnu Puhovski i Bojanu Genov i Žene u crnom: Stašu Zajović, Snežanu Tabački, Anđeliju Vučurević i Biljanu Stojković, na panelu “Opiremo se, stoga postojimo”.

O nedostatku sekularnosti i dobre humanističke prakse iz pozicije svjetskih i europskih perspektiva te o vlastitim iskustvima i poimanjima ideje građanske hrabrosti i o njezinoj iznimnoj važnosti tijekom drugog dana Konferencije govorili su Valentin Abgottspon, Philipp Moller i Esad Bajtal, dok o feminističkom pristupu u otporu fundamentalističkim pokretima uz doc. dr. Marijanu Bijelić te prof. dr. Branku Galić sudjelovala je svojim izlaganjem Elizabeth O’ Casey.

Zbog tek izišlog dokumentarnog filma “Islam’s Non-Believers” koji je dignuo islamsku zajednicu na noge te prijetnji za osobnu sigurnost, svoj nedolazak je ispričala Maryam Namazie, sekularistkinja iranskog porijekla.

Humanistička konferencija zatvorena je kroz izvrsno predavanje britanskog filozofa A. C. Graylinga i moderiranje Pavela Gregorića “Humanizam i tradicija etike” kroz Sokratov poziv na život vrijedan življenja kao i na pojam humanizma koji se oslanja na 2500 godina nereligioznog etičkog razmišljanja.

Nada Peratović pročitala je i Deklaraciju o ateističkoj slobodi, humanističkoj savjesti i feminističkoj hrabrosti:

Mi…

Preuzimamo odgovornost biti slobodna, savjesna i hrabra ljudska bića.

Ne odričemo se izborenih prava i sloboda. Razotkrivamo zloupotrebu religijskog i kulturnog naslijeđa. Borimo se protiv (vlastitih) predrasuda i neznanja. (Samo)kritički promišljamo.

Naš otpor činimo vidljivim. Povezujemo se, suosjećamo, solidariziramo se i stvaramo saveze i koalicije izvan granica naših vlastitih identiteta. Nadahnuti smo znanošću, filozofijom i umjetnošću, odazivamo se svojoj etičkoj savjesti.


SKANDALOZNI UDŽBENICI VJERONAUKA / Djecu uče da su za Auschwitz krivi ateisti

Radi se o udžbeniku ‘S Kristom u život‘ izdanja Kršćanske sadašnjosti, koji se koristi u osmom razredu osnovne škole.

‘Ateizam znači bezboštvo, dakle odgajanje bez Boga. Tvrde da je to izraz napretka. Iz iskustva najnovijih događanja znamo da se bez Boga i protiv Boga ne odgaja plemenite ljude, a vrlo često se odgaja takve koji su stvorili Oświęcim’, stoji, između ostalog, u spomenutom udžbeniku vjeronauka.

Na ovo se upozorava baš na Međunarodni dan sjećanja na žrtva holokausta.

Osim toga, Centar za građansku hrabrost upozorava i na činjenicu da se u hrvatskim školama informatika uči iz udžbenika izdanog 1993. godine.

Na pritužbe nema odgovora od Ministarstva

Unatoč brojnim pritužbama Ministarstvu obrazovanja, Agenciji za odgoj i obrazovanje, dječjoj pravobraniteljici, pučkoj pravobraniteljici, Srpskom narodnom vijeću te nekad nadležnom za kurikularnu reformu, Borisu Jokiću, Centar za građansku hrabrost kaže da nije dobio nikakav odgovor kada je riječ o knjizi ‘Moj tata spava s anđelima’ koja je propisana kao lektira za šesti razred osnovne škole. Ta knjiga, tvrde iz Centra, širi netrpeljivost prema osobama srpske nacionalnosti te simpatije prema ustaškom režimu.

Odgovore nisu dobili. SNV je priopćilo da su svjesni o čemu se radi, a pravobraniteljica za djecu rekla je da ona ne može recenzirati sadržaj knjiga koje su na popisu lektire, piše N1. O tome da lektire ne budu protivne Ustavu RH trebali bi brinuti donositelji odluka, priopćila je pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić i uputila Centar da se potuži Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.

Od Ministarstva nije bilo ni glasa o ovom problemu, a Centar nije dobio nikakav odgovor ni od Agencije za odgoj i obrazovanje, pa ni od Borisa Jokića.


ŠTO NEDOSTAJE NA PLAKATU:
Optužuje mir i komunizam za pedofiliju, a župu u Botincu naslijedio od osuđenog pedofila

Svećenik Ivica Berdik koji je platio da se na zagrebačkoj Aveniji Većeslava Holjevca pojavi plakat u kojem se kao uzrok pedofilije navode komunizam, simbol mira i egipatska mitologija, u župu u Botincu došao je na mjesto svećenika optuženog i osuđenog upravo za pedofiliju.

-Osuđeni svećenik Mladen Kožina koji je već odslužio jednogodišnju zatvorsku kaznu uhićen je krajem 2011. godine pod optužbom da je tri godine, od 2007. do početka 2010. godine, s interneta na svoje računalo skidao dječju pornografiju. Uhićen je u sklopu velike međunarodne antipedofilske operacije kodnog naziva Oliver, koju je pokrenula britanska policijska agencija Scotland Yard. Policija je kod Kožine otkrila fotografije gole trogodišnje djece, te obnaženih maloljetnica i maloljetnika u eksplicitnom seksualnom činu, zbog čega je osuđen na godinu dana zatvora 2012. godine.

Kožina se nagodio s Općinskim državnim odvjetništvom, priznao je krivnju i zauzvrat dobio jednogodišnju zatvorsku kaznu. Nadbiskupski duhovni stol svećenika je privremeno, odnosno do okončanja postupka, razriješio svih svećeničkih službi.

U BIBLIJI SVE PIŠE: Zagrebački svećenik platio jumbo plakat koji za pedofiliju optužuje mir, komunizam i horoskop

Nekoliko godina nakon pedofilskog skandala, Crkva u Botinec namjesto “smijenjenog” Kožine šalje Ivicu Berdika koji je danas sablaznio javnost postavivši jumbo plakat na kojem, uz svoj potpis, kao uzroke pedofilije navodi komunizam, simbol mira, tarot, egipatsku mitologiju, horoskop i slično. Naravno, pri tom ne spominjući svog prethodnika na mjestu župnika, koji je očito, barem prema Berdikovom tumačenju, ljubitelj mira, komunizma, tarota, horoskopa ili barem egipatske mitologije.

Botinec

Na plakatu je Berdik zaboravio spomenuti činjenicu da je upravo u njegovoj župi u Botincu stolovao svećenik optužen i pravomoćno osuđen za pedofiliju (FOTO: SamHarris/Facebook

Berdikove izjave u katolički orijentiranim medijima odaju da se radi o svećeniku opsjednutom egzorcizmom i zabranom abortusa jer je, kako je izjavio za Dnevno.hr, i sam trebao biti abortiran: “Mojim je roditeljima bilo savjetovano da me abortiraju. Iz duboke zahvalnosti Bogu za dar života osjećam se dužnim boriti se za one koji se nalaze u istoj opasnosti u kojoj sam i sam bio. Nastojim upozoriti ljude na razorne posljedice koje abortus ostavlja na pojedinca, obitelj i narod obzirom da se o tome ne govori jer je višemilijunska industrija abortusa potkupila medije”.

Crkvenom vrhu zamjera smanjenje broja egzorcista: “Uzmimo primjer da nečije dijete ima problema s đavolskim tlačenjem. Prvo bi morali naći župnika ili svećenika koji uopće vjeruje da đavla ima i da je i te kako aktivan, a zatim preko njega dobiti od crkvenog vrha dozvolu da se egzorcizam vrši. Ako netko ima demonske smetnje neće mu pomoći psihijatar, barem ne u potpunosti jer đavo se izgoni postom i molitvom a ne tabletama, to potvrđuje naš Gospodin i teorijom i praksom”, izjavio je Berdik u intervjuu za Dnevno.hr ovog ljeta.

Zbog činjenice da je upravo u župi u Botincu stolovao svećenik optužen i pravomoćno osuđen za pedofiliju, reagirao je i Centar za građansku hrabrost.

“Smatramo potrebnim upozoriti na licemjernu i uvredljivu poruku na plakatu svećenika Ivice Berdika. Očigledno je želeći poslati poruku mržnje isticanjem niza nepovezanih simbola koje dovodi u vezu s pedofilijom, zaboravio istaknuti da je njegov prethodnik (svećenik Kožina) uhićen i osuđen zbog pedofilije te je istu priznao. Smatramo da je stoga prvenstveno potrebno da se pedofilijom pozabave u svom vlastitom dvorištu”, poručili su uz odgovarajuću kršćansku napomenu “što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? (Lk 6, 39-42)”.


ŽUPNIK IZDAO NAPUTAK I ZAPALIO DRUŠTVENE MREŽE ‘Ako čovjeku pozli, prvo zovite svećenika. Liječnici ne mogu spasiti čovjeka, u bolnicama se umire’

Centar za građansku hrabrost objavio je na svojoj Facebook stranici naputak župnika iz Volodera Nikole Majcena koji je letkom pozvao svoje župljane da kada im pozli ne zovu liječnika već svećenika, piše N1.

– Ljudi brzo trče k liječnicima, a oni ne mogu spasiti čovjeka – smatra župnik koji je i otkrio da “najviše ljudi umire po bolnicama”.

Prema njemu je puno opasnije da čovjek umre bez sakramenata. Stoga, ako bolesnom čovjeku pozli predlaže da njegovi bližnji najprije nazovu svećenika.

– Ako je Božji plan da čovjek preživi, stići će i do liječnika, poručio je Majcen u naputku koji je objavio još prije tri godine, ali je ovih dana iznova postao jedna od vrućih tema na društvenim mrežama.

Novinari N1 televizije nazvali su župnika da ga upitaju kako su njegovi župljani reagirali na savjet:

– Ljudi su me više pozivali nego prije. Nije onako kako bih želio, ali dvije trećine ljudi koji su umrli bez sakramenta, pretvorile su se u jednu – rekao je, ali i dodao:

– Ali to ne znači da nisu išli liječniku, ja sam čekao liječnika, ali i on je čekao mene. Htio sam reći vjernicima da ne zaborave zvati svećenike – kazao je Majcen za N1.

Na pitanje je li svjestan problematičnosti svoje izjave, budući da brza reakcija liječnika nekome može spasiti život, dok svećenikova ipak ne može, on je dogovorio:

– Ja to sve znam, ali tvrdim i da ako je Božji plan da čovjek preživi, stići će i do liječnika. Liječnik nije gospodar života i smrti i zato se događa da ljudi umiru u bolnicama, gdje su i liječnici i aparati i lijekovi. Ja nisam protiv liječnika, koje je isto dao Bog, ali treba misliti – kazao je župnik Majcen.

 


Svete krave

Nesmetano se nastavlja i intenzivira agresivna klerikalizacija Hrvatske na svim razinama

Ako je slušati vjerskog novinara Večernjeg lista Darka Pavičića, čija bi profesionalna zauzetost bila primjerenija Glasu Koncila, kaptolskom PR uredu ili, pak, radikalnijoj propovjedaonici antikomunikatorovog mentalnog dizajna, nego svjetonazorski nepristranom komentiranju vjerskih tema, u RH je – citira ga službena HRT-ova internetska stranica – “stvoren prostor u kojem se katolike može vrijeđati”.Unatoč službenoj igri velikih brojeva, praktičnih je vjernika manje od 20 posto.

A dokaz je, jelte, snimanje njemačkog dokumentarnog filma Boja kože u Dubrovniku, gdje je gola srpska umjetnica Vesna Knežević ovjekovječila Evin kostim na zidinama, u domu Marina Držića te u crkvi sv. Ignacija. Navodno – nedopušteno, neovlašteno, šokantno, skandalozno, uvredljivo, nemoralno, sotonski i neprihvatljivo na milijun inih načina. Ekipa je, kažu neki, imala stanovite papire za snimanje. Dubrovački biskup mons. Mato Uzinić, pak, opovrgava bilo kakvo crkveno dopuštenje za golu žensku u sakralnom prostoru, smatra to svetogrđem i piše sudsku tužbu.

I tu bi, recimo, trebao biti kraj priče, koja objektivno ne zaslužuje više od obične vijesti pri dnu desete stranice nekih od još vegetirajućih novina ili tom tretmanu primjeren marginalan plasman u elektroničkim medijima, internetskim portalima… Nedopušteno snimali golotinju u crkvi, klerici se uvrijedili, tužit će “snimatelje” sudu zbog svetogrđa i – amen.Nesmetano se nastavlja, i intenzivira, agresivna klerikalizacija RH na svim razinama i beskrupulozan progon ponajprije ateista. I sve to uz puno “razumijevanje” sekularne (sic) vlasti RH.

E sad, tko je i čime “šokiran”, tko i što smatra “blasfemijom”, itsl., krajnje je relativna stvar koju nije razumno preuveličavati, dramatizirati ni uopćavati. Ali ne’š ti vraga, nekima je u ovom i inače trknutom društvu itekako stalo praviti od buhe slona – svjetonazorskog – i stalno držati pod naponom mantru o velikoj “ugroženosti katoilika u većinski katoličkoj državi”. A RH niti je katolička država niti su katolici u njoj na bilo koji način diskriminirani. Kamoli ugroženi. Ili, nedajbože, progonjeni, na način zbog kojeg je papa Ivan Pavao Drugi tražio svjetski oprost za povijesne grijehe Crkve.

Ateisti da, itekako su anatemizirani u RH, katolički vjernici i njihova vjera – ni slučajno. A država je ustavno sekularna (čl. 41.), vjerska uvjerenja su privatna stvar građana, a dragovoljne udruge vjerujućih (crkve) odvojene od države. No vjerski novinar Pavičić, pozvan u HRT-ov Studio 4 na HTV-u 4 kazati općinstvu što misli o blasfemiji s golom Srpkinjom u dubrovačkom sv. Ignaciju, drži da je to dokaz o “stvorenom prostoru” u RH “u kojem se katolike može vrijeđati”.

Bit će bliže istini – za koju je milijun dokaza, dnevno – da je od 1990-ih godina naovamo temeljito armiran prostor u RH u kojem se nekažnjeno vrijeđa i diskriminira ne samo ateiste/”komunjare”/ne-Hrvate, agnostike i inovjerce nego i pripadnike manjinskih zajednica, osobito Srbe i LGBTQI sugrađane.

Katolička penetracija u sve društvene pore od jaslica i vrtića, škola, vojarni i institucija državne vlasti do političkog sustava i tzv. javnog medija HRT-a dnevna je i masovna pojava. Društveno-politička moda, na vlas jednaka jako raširenoj modi simpatiziranja i učlanjivanja u Savez komunista za vrijeme bivše Socijalističke Republike Hrvatske (SRH), do 1990. godine federalne jedinice 24-milijunske SFR Jugoslavije.Licemjerno je propovijedati vjerske dogme i visoke moralne vrijednosti, a skrivati koliko se god može i štititi skandalozne počinitelje najgnjusnijeg pedofilskog napastovanja

Aktualna katolička moda statistički zahvaća 86,28 posto (3,697.143) građana od 4,284.889 stanovnika RH popisanih 2011. godine.  Kršćanima se izjasnilo ukupno 91,37 posto (3,914.900) žitelja, a nereligioznih je bilo tek 4,57 posto ili 195.893 građana na kojima se, protivno HRT-ovim lakirovkama i Pavičićevoj neutemeljenoj kuknjavi nad navodno hudom sudbinom katolika u društvu, javno iživljava tko god stigne, kada stigne i gdje stigne. Unatoč službenoj igri velikih brojeva, praktičnih je vjernika manje od 20 posto.

Bilo bi ravno mučeničkim čudima i zadnjeg iz čekaonice za kanonizaciju da je od oko 2,5 milijuna simpatizera i članova Saveza komunista SRH/SFRJ – do raspada bivše države više se nego svaki drugi žitelj balkanskog kiflića (ne)izravno deklarirao kao ateist – preko noći preobrazio u bogobojaznog vjernika. Kao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman (pred smrt), zajedno s članovima obitelji. Ta napadna klerikalizacija RH debelo će se osvetiti ne samo Katoličkoj crkvi nego i građanima, osobito onima što paradno – radi svoje neposredne društvene sredine, ne duhovne potrebe i vjerske predanosti – glumataju pripadnost matičnom čoporu, jer glasno zavija.

Nakaradna indoktrinacija mladih naraštaja nazadnjaštvom i praznovjerjem izvor je mržnje i netrpeljivosti prema drugima i drukčijima, pa su mantre o “vrijeđanju katolika” itekako dobrodošle klerikalnom diskursu. Preko svake logične mjere i javne potrebe kontaminiranom vjerskim temama i formatima, neskrivenim praznovjerjem voditelja i ciljano izabranih gostiju jednoumnog svjetonazora, HRT-u je zbog ZNA SE čega jako važno i svako malo pitati za mišljenje baš vjerskog novinara Darka Pavičića kad su posrijedi kontroverze iz tog područja.

Tzv. javnom servisu, koji su građani pod moraš dužni plaćati 80 pretplatničkih kuna mjesečno, nisu zanimljivi znatno vjerodostojniji, kritički osviješteni i – da ne kažemo – učeniji novinarski autoriteti za tzv. odnose crkve i države, ulogu vjere u (sekularnom) društvu. Npr. Inoslav Bešker ili Drago Pilsel, koji je u Argentini studirao teologiju neposredno kod aktualnog pape Franje.

Kojim su to statistički vjerodostojnim istraživanjem vjerski novinar Darko Pavičić i HRT utvrdili da je ženska golotinja u crkvi sv. Ignacija “šokirala građane i županijske vlasti”, a nije ih, recimo, pobudila na sasvim suprotne, ugodnije osjećaje ili ostavila ravnodušnim? Zašto bi lijepo i golo žensko tijelo – makar među klecalima, gipsanom ili drvenom golotinjom bespolnih krilatih bića po zidovima i oltarima, među svijećama i polugolima na svetim slikama s Križnog puta – bilo šokantno i blasfemično?Nakaradna indoktrinacija mladih naraštaja nazadnjaštvom i praznovjerjem izvor je mržnje i netrpeljivosti prema drugima i drukčijima, pa su mantre o “vrijeđanju katolika” itekako dobrodošle klerikalnom diskursu

Nekima će to biti grozno svetogrđe, i imaju pravo tako osjećati, a nekima neće, na što imaju jednako pravo kao i zgroženi. Nekima će biti sasvim svejedno je li se Vesna Knežević skinula pod Božjim svodom, u sakristiji, ispred sv. Ignacija, na pijesku ispod Excelsiora ili drugdje te jesu li njezini nedvojbeni goli atributi umjetnost, imaju li neku svrhu u filmu ili su nešto pedeset peto.

Niti je golo ljudsko tijelo u katoličkim bogomoljama po RH i u svijetu – čak u bazilici sv. Petra u Vatikanu – neka rijetkost ili sablazan niti bi snimanje golih grudi u crkvi u Dubrovniku smjelo biti vjernicima veći skandal barem od svećeničke pedofilije, bludničenja nad malom djecom, misa zadušnica za ustaške krvnike (npr. Antu Pavelića), grljenja i ljubljenja s osuđenim ratnim zločincima (Dario Kordić), zataškavanje kriminala među “pastirima”, uplitanje u politiku i državne poslove…

Licemjerno je propovijedati vjerske dogme i visoke moralne vrijednosti, a skrivati koliko se god može i štititi skandalozne počinitelje najgnjusnijeg pedofilskog napastovanja u slučajevima vlč. Ivana Čučeka, Drage Ljubičića, Mladena Kožine, Nedjeljka Ivanova… Optuživati žrtve da lažu, iako je pravna država dokazala suprotno.

Beskrajno je licemjerje tih što se neosnovano busaju u katolička prsa i nacionalnu (sic) osviještenost, prozivaju druge i samozvano im se upliću u živote, a osobno žive lažljive i kvarne mentalne obrasce, kojih se gnuša čak i “sveta riječ” u svim četirima evanđeljima (po Mateju, Marku, Luki i Ivanu, napisana 41.-98. godine poslije Krista).Tzv. javnom servisu, koji su građani pod moraš dužni plaćati 80 pretplatničkih kuna mjesečno, nisu zanimljivi znatno vjerodostojniji, kritički osviješteni i – da ne kažemo – učeniji novinarski autoriteti za tzv. odnose crkve i države.

Pa i ona apokrifna, koja Crkva nije željela u Novom zavjetu, a od 19. stoljeća postaju važani izvori za kritička istraživanja povjesti kršćanske vjere. Cijela je ta kontroverzna i uvelike mutna povijest impregnirana zabranama, prijetnjama i “istinama vjere”, koje su istine samo zato što ih je zabranjeno propitivati i sumnjati u njih. Taj je dogmatski, prastari postulat temelj vjere i danas, a suštinski su i smrtni neprijatelji ostali isti, čak i metode kleričkog djelovanja protiv njih.

Nije sporno to da je žestoko – ne samo u Dubrovniku, već epidemijski po cijeloj zemlji – anatemiziran Deutsche Film und Fernsehakademie Berlin trebao pitati Dubrovačku biskupiju o svojim nakanama i profesionalnije odraditi zapravo banalan posao.

Nije ni to problem što Biskupija zahtijeva zabranu distribuiranja snimljene golotinje, možda i sudsku satisfakciju za “obešćašćen” hram Božji koji se sad mora “čistiti” predviđenim sakralnim postupkom, ali jest sporna javna, gromoglasna halabuka konzervativne svijesti u povodu toga. Mantra o “vrijeđanju katoličkih vjernika” neugodna je poruka o karakteru Crkve, vjerskoj (ne)snošljivosti i demokratskoj zrelosti društva RH.

Kuku su i motiku na filmsku dokumentarisiku ili body art pred oltarom praznog sv. Ignacija digli i dubrovački gradonačelnik (HDZ), župan (HDZ), neke veteranske i laičke udruge, žestokim se vjerničkim gnjevom rasplamsale društvene mreže, pišu se prosvjedna pisma, traži uhićenje aktera “gnjusne basfemije”, skupine tzv. katolibana naprosto se raspametile od mržnje, što sve zajedno opovrgava smiješne tvrdnje o “prostoru u kojem se katolike može vrijeđati”.

Bezazleno fotografiranje gole žene u crkvi sv. Ignacija, primijetio je novinar Indexa.hr Neven Barković, “zorno je demonstriralo sve licemjerje hrvatskih katolika” i “kako malo je u Hrvatskoj potrebno da se javi inkvizicijski duh”. Samo zbog golog ženskog tijela? Da bar. Riječ je o vrlo dubokom poremećaju, nacionalno opasnoj, kroničnoj patologiji.

“Ovo je apsolutno šok”, grmio je, ilustrativno za tu (i vjersku) patologiju, Darko Pavičić s HRT-om u Studiju 4. “Ne mogu vjerovati da si netko može dopustiti takav luksuz da napravi blasfemiju. To je svetogrđe. Svatko, pa i s minimalnim kućnim odgojem, zna da to nije primjereno. Crkva je sveti sakralni prostor, ona je posvećena i za vjernike ima veliko značenje. U svetohranilištu se nalazi živi Isus Krist – vjernici vjeruju u to. Ovo je test Samo zbog golog ženskog tijela? Da bar. Riječ je o vrlo dubokom poremećaju, nacionalno opasnoj, kroničnoj patologijicjelokupnog odnosa prema katolicima u Hrvatskoj, a i kršćanima jer se kroz javna vrijeđanja u medijima i ponižavanja i svećenika i vjernika – zapravo stvorio jedan prostor da netko može uzeti svoj projekt, proglasiti ga umjetnošću, a zapravo se radi o čistom egzibicionizmu.”

Do neba pretjera revan kaptolski trbuhozborac.

“Zamislite da se hrvatski biskupi i vjernici toliko uzrujavaju zbog svećeničkog silovanja djece i institucionaliziranog skrivanja svećenika od pravde koliko se uzrujavaju zbog snimanja gole žene u crkvi?” – promišlja novinar Barković.

“Naime, seksualno zlostavljanje djece od strane svećenika Katoličke crkve i posljedično skrivanje silovatelja djece od institucija pravne države u hrvatskoj javnosti ne izaziva ni blizu tako burne reakcije kao golotinja u prostoru dubrovačke crkve. Teško je zamisliti gori zločin od silovanja djece. Teško – osim ako se kunete u ‘katolički moral’ i živite u Hrvatskoj. Ovdašnjim vjernicima je ‘svetogrđe’ očito gori zločin od silovanja djece. I to govori baš sve što morate znati o katoličkom moralu u Hrvatskoj.”

U hrvatskoj je javnosti nekako prošlo ispod radara kako su se strani novinari koncem ljeta lani zgražali nad činjenicom – na koju trajno upozoravaju brojni humanisti, NGO skupine i neovisni društveni aktivisti – da “agresivno širenje vjerskog odgoja u javnim školama (doduše i u susjednim zemljama bivše SFR Jugoslavije, op. a.) potkopava sekularni karakter države”.

U Centru za građansku hrabrost u RH su tražili podatke o tome “uči li se djecu na vjeronauku da su ateisti krivi za Auschwitz”, odnosno da su “ateisti odgajani bez Boga i stoga spremni svoriti nešto poput Auschwitza”. O tome je 1. rujna 2017. na portalu 100posto.hr pisala novinarka Sanja Rapaić, argumentirajući zašto je Centar za građansku hrabrost posebno apostrofirao vjeronaučni udžbenik S Kristom u život za 8. razred osnovne škole.

“U udžbeniku se navodi kako su ateisti apsolutno neprihvatljivi te ih se etiketira kao egoistične budale čiji se broj treba postupno smanjivati nametanjem kršćanskog vjerovanja, odnosno tzv. civilizacije ljubavi”, komentirao je Global Voices, a Centar je sporne dijelove udžbenika objavio na svojoj FB stranici.Katolički su vjernici povlaštene svete krave novohrvatskog društva kao partijci nekad. Pate od kompleksa uvredljivosti, mučeništva, duševnih boli, ali i bijesne inkvizicijske osvetoljubivosti

“O svemu je, još prije tri godine, obaviješteno i Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Hrvatska biskupska konferencija, no reakcija je izostala te ni do danas nije provedena nikakva reforma udžbenika ili nastavnog programa”, zapisala je Rapaić. “Nova ministrica znanosti i obrazovanja, Blaženka Divjak, koja je dužnost preuzela u lipnju 2017., u najnovijem intervjuu, objavljenom 2. kolovoza, izjavila je da pitanje vjerskog odgoja nije dio reformi koje će Ministarstvo provoditi”.

Nesmetano se nastavlja, i intenzivira, agresivna klerikalizacija RH na svim razinama i beskrupulozan progon ponajprije ateista. I sve to uz puno “razumijevanje” sekularne (sic) vlasti RH, koja usred bujajuće neimaštine ne želi revidirati pogubne za zemlju tzv. Vatikanske ugovore (osobito onaj financijski) i širokogrudno plaća Katoličkoj crkvi gotovo 300 proračunskih milijuna kuna, teško zarađenog novca poreznih obveznika.

Katolički su vjernici povlaštene svete krave novohrvatskog društva kao partijci nekad. Pate od kompleksa uvredljivosti, mučeništva, duševnih boli, ali i bijesne inkvizicijske osvetoljubivosti. Progon ili preobraženje slabijih, drugih i drukčijih izvan “našeg stada” je povijesni raison d’être tog mentalnog sklopa.

Mala dubrovačka buha u klerikalnoj prispodobi heretičkog, neznabožačkog slona je samo jedan od primjera koji potvrđuju neprihvatljivo pravilo. A bit će toga još. Itekako.


Zagreb: Aktivisti pozvali na odgovornost za zločine u Oluji

Deset aktivista iz Zagreba, Sarajeva i Beograda okupilo se na Trgu Bana Jelačića na 24. obljetnicu Vojno-redarstvene operacije (VRO) Oluja kako bi poručili hrvatskoj javnosti kako postoje i srpske žrtve i prognanici te zločin s hrvatske strane koji još uvijek nije procesuiran.

Aktivisti koje podržavaju Centar za žene žrtve rata – ROSA (Zagreb), Centar za građansku hrabrost (Zagreb), Srpski demokratski forum (Zagreb), Ženska mreža Hrvatske, Žene u crnom (Beograd) i Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije – UDIK (Sarajevo) okupili su se na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića povodom godišnjice vojne operacije Oluja s porukom “Suosjećamo sa svim žrtvama i pamtimo 05.08.1995. – 05.08.2019. zločini u Oluji su odgovornost svih nas. Sve za mir, zdravlje i znanje, ništa za naoružanje!”.

imageDeset aktivista razvilo je ispred spomenika banu Jelačiću na glavnom zagrebačkom trgu crni transparent s bijelim natpisom: “Odajmo počast svim žrtvama – Zločini u Oluji su odgovornost svih nas”.

“Želimo upozoriti da pobjeda koja se slavi ovih dana nije neupitna, nije tako veličanstvena, da je umrljana zločinom za kojeg nitko nije kažnjen ni procesuiran i time pozivamo i podsjećamo da se zločini procesuiraju, da se smanji ratna retorika, da je vrijeme četvrt stoljeća nakon završetka rata za normalizaciju i govor mira. Naslijeđe ovakvog zločina je breme najprije za mlade koji okolo divljaju, pjevaju nacionalističke pjesme i mašu faštističkim znakovljem. Budućnost je opterećena ovim zločnom ako se ne procesuira”, poručila je aktivistica Bojana Genov iz Ženske mreže Hrvatske.

imageOkupljanje je prošlo mirno, a nekolicina građana koja se zatekla na glavnom zagrebačkom trgu upustila se u raspravu s aktivistima s tvrdnjama kako je Hrvatska bila napadnuta iz Srbije, a ne obratno.

“Ja sam iz Vukovara i mogu tvrditi da su ustaše iz Vukovara ubijale moje susjede Srbe u Vukovaru, a o tome nikada ne može biti riječi u medijima”, poručila je Ana Kvesić koja je do 1991. živjela u Vukovaru.

Kvesić smatra da je u Vukovaru promijenjeno stanovništvo i da je tamo naseljen “velik broj Hercegovaca koji tvrde da su Hrvati”.

“Smatram da se radi o etničkom čišćenju izvornih Srba da bi se Vukovar popunio Hrvatima iz Hercegovine”, kazala je aktivistica Kvesić. Ova prosvjedna akcija na Trgu bana Jelačića održava se svake godine na obljetnicu VRO Oluja koju u Kninu danas obilježava hrvatski državni i vojni vrh, prenosi Anadolija.


Odgovori političkih stranaka na pitanje o reviziji/raskidu ugovora sa Svetom Stolicom

Dana 8.6.2020 Protagora, LiberOS, Centar za građansku hrabrost te Pokret za Sekularnu Hrvatsku uputile su otvoreno pismo političkim strankama s pitanjem: Smatrate li da Ugovore između Svete Stolice i Republike Hrvatske treba revidirati/raskinuti u svrhu zaštite Ustavom zajamčene sekularnosti?

20.6.2020 istekao je rok za odgovore te prilažemo pristigle, negativne i pozitivne, kao I popis stranaka koje nisu odgovorile.

Adrese za slanje preuzeli smo iz registra političkih stranaka te smo svjesni da neke možda ne sudjeluju u izbornom procesu ili nisu vise aktivne

 

Negativni odgovori:

 

HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA (HDZ)
Poštovani,
odgovaramo nastavno na vaš upit,
Sveta Stolica ili Apostolska Stolica središnje je i upravno tijelo Katoličke crkve. Ona je i iskonski subjekt međunarodnog prava. Stoga potpisani Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske stvaraju politički i pravni okvir za djelovanje Katoličke crkve u našoj zemlji. S pravne točke gledišta treba naglasiti da su ugovore potpisali predstavnici dvaju subjekata međunarodnoga prava, te zato imaju međunarodnu pravnu vrijednost. Sveta Stolica uživa poseban status u međunarodnom pravu karakteriziran kao sui generis. Pojedinačni Ugovori, ovakvog tipa predstavljaju odmak od tradicionalno reguliranog odnosa Crkve i države koji je stoljećima bio utvrđen kroz konkordat. Radom se naglašava važnost međunarodnopravnog uređenja odnosa sa Svetom Stolicom koja uživa svoju međunarodnu osobnost zato, što i drugi međunarodni akteri žele s njome ući u međunarodne odnose pa tako i Republika Hrvatska. Pri tome, kao ne manje važnu činjenicu ističemo da se prema posljednjem popisu pučanstva  86,28 posto građana Republike Hrvatske se izjasnilo kao katolici.
Glasnogovornik HDZ-a Zoltan Kabok

 

ŽELJKO KERUM – HRVATSKA GRAĐANSKA STRANKA (HGS)
Poštovani,
Uz dužno poštovanje prema svim ostalim vjerskim zajednicama, Željko Kerum – Hrvatska Građanska Stranka se NE slaže sa sekularnom Hrvatskom državom u kojoj preko 85% čine Katolici. Smatramo da u sekularnoj državi bi većina građana RH bila potlačena od strane manjinskih vjerskih zajednica, što je nedopustivo. Svi građani RH, bez obzira na vjeroispovijest su dužni poštivati RH i veliku većinu koju čine upravo Katolici. Pošto se zalažemo za demokratsko društvo stvar je jako jednostavna, neka većina odluči na referendumu.
Lijep pozdrav,
 
Pozitivni odgovori:

 

DEMOKRATI – HRVATSKI LABURISTI – STRANKA RADA (LABURISTI)
Jedna od glavnih programskih odrednica koalicije stranka Demokrati i Hrvatski laburisti upravo je revidiranje Vatikanskih ugovora, kako financijskih tako i religijskih praksi. Religija ne smije raditi raskol u društvu te je nužno rasteretiti državni proračun, a posebno sada kada nam je velika ekonomska kriza pred vratima. Crkva je u nacionalnoj povijesti odigrala važnu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta. Međutim, danas je Hrvatska samostalna država u kojoj se Crkva treba posvetiti svome nauku i učenju. Crkvi nije mjesto u politici, u školama, u državnim institucijama, kulturi. Vjera je privatna stvar svakoga čovjeka, i Crkva u Hrvatskoj mora poštivati ovaj doseg 21. stoljeća.    
U krizi 2009. nije bilo mudrosti niti u HDZ-ovoj niti crkvenoj vlasti da se zbog dubine ekonomske, socijalne i društvene krize pokrene izmjena Vatikanskih ugovor. Ulazimo u novi val krize i Hrvatska treba prekinuti isplate stotina milijuna Crkvi dok ljudi ostaju bez posla, bez plaća i ikakvih primanja. Crkva svojim primjerom treba pokazati da je posvećena potrebitim u najtežim vremenima. A sad je to vrijeme.
Zabrana rada nedjeljom i praznicima je u današnje vrijeme neprovediva. To znači da bi trebale prestati raditi i bolnice, benzinske crpke, restorani i kafići, mediji, policija, carina, pa i sama Crkva. Treba zaštititi prava svih radnika koji rade nedjeljom, pa i onih koji rade u trgovinama. Sve ostalo je licemjerno i pod pritiskom Crkve koja se nada da će ljudi umjesto u trgovačke centre pohrliti u njihove klupe.  

 

PAMETNO
Stranka Pametno od svog osnutka podržava sekularnost RH kroz svoj program i temeljne vrijednosti stranke. Pojedini članovi vaših organizacija su ujedno i članovi stranke Pametno te smo dobro upoznati s problemima koje tzv. Vatikanski ugovori predstavljaju proračunu, obrazovanju te društvu u cjelini. Problema je i više od primjera koje ste naveli.
Odgovor na vaše pitanje je: da. Hrvatska je ustavom definirana sekularna republika u kojoj religija i država moraju biti beskompromisno odvojene.
Odnos RH i Svete Stolice treba biti uređen, no ne ovakvim ugovorima kakvi su trenutno. Privilegije koje daju jednoj religijskoj instituciji nisu u skladu s Ustavom te smatramo da je potrebno što prije početi reviziju Vatikanskih ugovora. Ukoliko bude potrebno pokrenuti postupak raskida ugovora, treba ga provesti u skladu s Bečkom konvencijom o pravu međunarodnih ugovora, a s apsolutnim poštivanjem prava na religijske slobode.

 

SOCIJALISTIČKA RADNIČKA PARTIJA HRVATSKE  (SRP)
Poštovani,
Da, smatramo da Ugovore između Svete Stolice i Republike Hrvatske treba revidirati / raskinuti u svrhu zaštite Ustavom zajamčene sekularnosti.
Naš stav ćete moći pročitati i u našem izbornom programu koji će uskoro biti objavljen, a svake ga godine iskazujemo i na protestima koje organizirate (Raskid!).
Srdačan pozdrav,
Socijalistička radnička partija Hrvatske
Vesna Konigsknecht

 

ZA GRAD    
Smatramo da Ugovore između Svete Stolice i Republike Hrvatske treba revidirati/raskinuti u svrhu zaštite Ustavom zajamčene sekularnosti.
Svibor Jančić
supredsjednik Za grad

 

ODRŽIVI RAZVOJ HRVATSKE (ORAH)        
Poštovani,
Mi smatramo da se Vatikansku ugovore u najmanju ruku mora revidirati, a potom postupno ukinuti.
Ne vidim ovdje potrebe za širu elaboraciju od problema koje ste naveli.
S poštovanjem,
Zorislav Antun Petrović
 
RADNIČKA FRONTA (RF)         
Poštovani,
da vam odgovorimo kratko i jasno – mi smo za raskid Vatikanskih ugovora.
Srdačan pozdrav,
RF
 
NOVA LJEVICA (NL)       
hvala vam na vašem upitu.
Na pitanje “Smatrate li da Ugovore između Svete Stolice i Republike Hrvatske treba revidirati/raskinuti u svrhu zaštite Ustavom zajamčene sekularnosti?”
dajemo jednoznačan odgovor DA.
Do sada za reviziju / raskid Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske nije bilo političke volje, što je po svemu sudeći glavni razlog „statusa quo“ čime se iz dana u dan nastavljaju proizvoditi štete po ustavne vrednote, kao i javne prihode.
Uz samo ugroženost sekularnosti države, posebno ističemo da su se ‘stekli uvjeti’ za preispitivanje Ugovora jer su se ekonomske okolnosti od potpisivanja „Vatikanskih ugovora“ do danas promijenili, da je transparentnost postala visoko postavljena vrijednost
demokratskih društava i da se za nju zalaže i počinje je djelomično provoditi i sam vrh Katoličke crkve. Samo transparentnost može spriječiti zloupotrebe u financijskim operacijama, posebno kada se radi o potrošnji javnih prihoda.
Kako se dijelom svojih aktivnosti (organizacija svečanosti, putovanja) crkva pojavljuje na tržištu usluga, fiskalizacijom takvih usluga država nužno mora zaštititi druge poslovne subjekte od nelojalne
konkurencije.
S poštovanjem,
Za Novu ljevicu
Rada Borić, potpredsjednica

 

MOŽEMO! – POLITIČKA PLATFORMA         
Poštovani,
slažemo se s detekcijom problema koji proizlaze iz Vatikanskih ugovora i stav naše platforme je da Hrvatska s Vatikanom treba imati međunarodni bilateralni ugovor o suradnji kao i s bilo kojom drugom zemljom, međutim da se tim ugovorom ne mogu preuzimati obveze koje svojom implementacijom narušavaju ustavne vrijednosti odvojenosti crkve i države odnosno sekularne države,  te pitanje suverenosti u implementaciji vlastitih politika poglavito u području obrazovanja.
Pozdrav,
Možemo! – Politička platforma

 

Iza predviđenog roka odgovorili su:

 

HRVATSKA SELJAČKA STRANKA (HSS)

Poštovani,

ispričavam se uime HSS-a što Vam nismo poslali odgovor na vrijeme.
Budući da je HSS dio RESTART koalicije, u dogovoru s ostalim strankama, odgovaram Vam uime RESTART koalicije.
Hrvatska s Vatikanom treba imati međunarodni bilateralni ugovor o suradnji, kao i s bilo kojom drugom zemljom. Ipak, smatramo da Ugovore između Svete Stolice i Republike Hrvatske treba revidirati, a građani moraju znati u što Crkva ulaže stotine milijuna proračunskih kuna.
Srdačan pozdrav.
IVANA TOMIĆ

 

PRIMORSKO GORANSKI SAVEZ (PGS)
Poštovani,
Isprike na kasnom odgovoru. Smatramo kako je nužna revizija Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske.
Za sve info, tu smo i lijep pozdrav,
Nasrin El Gharni
Primorsko goranski savez

 

Stranke koje nisu odgovorile:

HRVATSKA SOCIJALNO – LIBERALNA STRANKA (HSLS)
HRVATSKA DEMOKRŠĆANSKA STRANKA (HDS)
ISTARSKI DEMOKRATSKI SABOR (IDS)
HRVATSKA STRANKA PRAVA (HSP)
STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE HRVATSKE (SDAH)
HRVATSKA NARODNA STRANKA – LIBERALNI DEMOKRATI
SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA HRVATSKE (SDP)
HRVATSKA DEMOKRATSKA SELJAČKA STRANKA (HDSS)
HRVATSKA STRANKA PRAVA – 1861 (HSP – 1861)
ABECEDA DEMOKRACIJE (ABECEDA)
SAMOSTALNA DEMOKRATSKA SRPSKA STRANKA (SDSS)
HRVATSKA STRANKA UMIROVLJENIKA (HSU)
ZAGORSKA DEMOKRATSKA STRANKA (ZDS)
DEMOKRATSKA PRIGORSKO-ZAGREBAČKA STRANKA (DPS)
STRANKA UMIROVLJENIKA (SU)
DEMOKRATSKA STRANKA UMIROVLJENIKA (DSU)
AUTOHTONA – HRVATSKA STRANKA PRAVA (A-HSP)
HRVATSKA STRANKA NEZAPOSLENIH (HSN)
HRVATSKA RADNIČKA STRANKA (HRS)
ZAGORSKA STRANKA (ZS)
AKCIJA MLADIH (AM)
HRVATSKI DEMOKRATSKI SAVEZ SLAVONIJE i BARANJE (HDSSB)
POPRAVI GRAD – NOVA GENERACIJA (PG-NG)
BLOK UMIROVLJENICI ZAJEDNO (BUZ)
ŽIVI ZID
NEZAVISNI SELJACI HRVATSKE (NSH)
MOST NEZAVISNIH LISTA (MOST)
HRAST – POKRET ZA USPJEŠNU HRVATSKU
AKCIJA UMIROVLJENICI ZAJEDNO (AUZ)     
NEZAVISNA LISTA STIPE PETRINE (NLSP)     
DEMOKRATSKI SAVEZ NACIOINALNE OBNOVE (DESNO)           
BRANITELJSKO DOMOLJUBNA STRANKA HRVATSKE (BDSH)  
NARODNA STRANKA – REFORMISTI (REFORMISTI)          
POKRET ZAJEDNO (PZ)    
BANDIĆ MILAN 365 – STRANKA RADA i SOLIDARNOSTI (365 STRANKA RADA i SOLIDARNOSTI)
DUBROVAČKA STRANKA (DUSTRA)  
HRVATSKA DEMOKRATSKA STRANKA (HDS)        
NEZAVISNA LISTA MLADIH (NLM)     
SLOBODNA HRVATSKA (SH)    
HRVATSKA STRANKA SVIH ČAKAVACA KAJKAVACA i ŠTOKAVACA (HSSČKŠ)
HRVATSKA BRANITELJSKA PUČKA STRANKA (HBPS)     
PROMIJENIMO HRVATSKU  (PH)          
BLOKIRANI – DEBLOKIRAJMO HRVATSKU (BLOKIRANI)            
SNAGA – STRANKA NARODNOG I GRAĐANSKOG AKTIVIZMA (SNAGA)       
NEZAVISNA LISTA VIŠNJAN (NLV)     
DEMOKRATSKA LOKALNA STRANKA (DLS)
ZAGREB JE NAŠ!   
MREŽA NEZAVISNIH LISTA (MREŽA) 
GENERACIJA OBNOVE (GO)      
NEZAVISNA LISTA ZAGREB (NLZG)    
DAMIR BAJS NEZAVISNA LISTA (DAMIR BAJS NL)
BIRAJ BOLJE           
AUTOHTONA – HRVATSKA SELJAČKA STRANKA (A-HSS)          
UNIJA KVARNERA (UNIJA)        
NEOVISNI ZA HRVATSKU (NHR)
ŽELJKO LACKOVIĆ – NEZAVISNE LISTE
GRAĐANSKO-LIBERALNI SAVEZ (GLAS)
NEZAVISNA LISTA BURA (BURA)
ZAGORSKA STRANKA ZA ZAGREB (ZSZ)
STJEPAN KOŽIĆ – NEZAVISNA LISTA (SKNL)
STRANKA S IMENOM i PREZIMENOM (IP)
SNAGA SLAVONIJE i BARANJE (SIB)
HRVATSKI SUVERENISTI
BLOK ZA HRVATSKU (BLOK)
DOMOVINSKI POKRET MIROSLAVA ŠKORE (DOMOVINSKI POKRET)


 


0 Comments

Leave a Reply